Početak ovog tjedna nagovijestio je dolazak jeseni i zime. Ili u prijevodu: neće nas više grijati Sunce već tople peći i radijatori. Već tko što ima u svojim kućanstvima. 
Oni koji vatru potpaljuju sami uradit će to kad procijene da im je dosta smrzavanja, a oni koje grije gradska toplana pričekat će 15. listopada, kada službeno počinje sezona grijanja.
Isti oni koji vatru potpaljuju sami ogrijat će se tek ako su to i platili unaprijed, odnosno ukoliko su šupe napunili drvima i ugljenom. A za to im je trebalo minimum 500 eura. Tako pokazuje računica, jer kubični metar ogrjevnog drveta (s prijevozom i sječom) košta 5.800 dinara, a tona uglja (bez prijevoza) od 7.700 do 14.000 dinara. Okašnjeli kupci koji, kao iz basne o cvrčku i mravu, čekaju hladne dane da bi razmišljali o grijanju imaju sreće jer se ogrjev još uvijek može kupiti bez listi čekanja. Manje glavobolje imaju oni koje drugi griju. A to drugi griju znači da su priključeni na daljinski sustav grijanja i da će toplotu u stanovima platiti tek kada se ogriju, ili kad budu mogli. Obradovala je ove Somborce Energana pred početak zime ne samo obećanjem da problema s grijanjem neće biti, već i najavom nižih cijena grijanja. Ne zato što su se u ovom komunalnom poduzeću sažalili na jadne građane, već zato jer je takav račun izbacila matematika, odnosno tarifni sustav po kome se obračunava  cijena grijanja. To znači da će Somborce ovo grijanje mjesečno, u prosjeku, koštati oko 300 dinara manje. Nije nešto, ali dobro zvuči kada se kaže da je nešto jeftinije. Makar i za 300 dinara.
A cijena je ono zbog čega su mnoga kućanstva zavrnula slavine na plinskim instalacijama i vratila se starom načinu grijanja. Propagiran kao jeftin i čist energent plin je postao skup i nedostižan za proračune mnogih obitelji koje su komfor koji im je davao ovakav način grijanja, zbog tankih novčanika, zamijenili drvima i ugljenom. Pa makar to značilo svakodnevno nošenje kanti s ogrjevom i čišćenje.
A, da: i mirovine će biti nikad veće. Pa tko se onda još boji zime? 
Z. V.