Ove godine navršava se 50 godina od početka rušenja objekata stare, nekadašnje palićke banje. Banja Palić prestala je s radom 1963. godine. Zatvaranjem banje osuđeni su na rušenje toplo i hladno kupatilo, molo za čamce u sastavu kompleksa banje, ložionica za grijanje banjske vode – toplana – kako su je zvali, pomoćni objekti banje i tzv. Abelova vila, kao i hotel Trščara. Tijekom 1968. i 1969. godine nestali su zauvijek.
Teorije i mišljenja
O razlozima zašto je banja prestala s radom postoje brojna mišljenja i nagađanja. Osim zapuštenosti, jedno je apsolutno točno i sigurno: osnovni činitelji ljekovitosti banje bili su voda i mulj jezera Palić. Uspoređujući ispitivanja vode vršenih 1856. (mineralna Na, HCO3, Cl), zatim 1884. (mineralna Na, Mg, HCO3, Cl), odnosno 1960. i 1969 (Na, Mg, Ca, HCO3, SO4, Cl) vidi se promjena kemijskog sastava vode od natrij-karbonatnog i hidrokarbonatnog u natrij-sulfatni »zahvaljujući« u prvom redu ulivu nepročišćenih otpadnih voda grada Subotice. Time je banja izgubila glavni adut – ljekovitost jezerske vode. Po pitanju ljekovitosti mulja bilo je nedoumica, kao i mišljenja da je »ležanje u blatu izišlo iz mode« i lakše je za kostobolju koristiti (tada) suvremena dostignuća medicine. Govorkalo se i da je sudbina banje zapečaćena zbog njenih jedinstvenih 16 mramornih (po nekima keramičkih) kada, koje su nekima »kome se moglo« zapeli za oko.
Najzanimljivija »teorija« je, istine radi samo nekih pojedinaca spretnih i voljnih za ispredanje priča, da je banja srušena kao »priprema« zbog Titovog posjeta Paliću da bi se »uklonili ruinirani recidivi prošlosti«. Međutim, to nije točno. »Najveći sin naših naroda i narodnosti« udostojio je svojim posjetom Palić 1960. godine, kada je banja još uveliko bila na raspolaganju korisnicima. Te godine, po službenim statističkim podacima, toplo kupatilo koristilo je 10.268, a blatno kupatilo 12.435 posjetitelja.
Ukidanje banje
Zanimljivi su i sljedeći podaci vezani za 1960.: Muški štrand je službeno imao 54.327, a Ženski štrand 22.865 prodanih ulaznica, a u tri tada postojeća hotela (Park, Jezero i Trščara) registrirano je 34.219 noćenja što je više nego 2017. ukupno u svim smještajnim kapacitetima na Paliću!
Je li u pitanju pomodarstvo (banje više nisu bile in, što bi se danas reklo) ili brzopletost odluke o zatvaranju i rušenju – činjenica je da je 1963. banja na Paliću ukinuta, a 1968. i 1969. i fizički uklonjena zajedno s pripadajućim i propadajućim objektima. Banja je postojala 118 godina – od 1845. do već navedene 1963. godine, a ostala su samo sjećanja i tragovi u dokumentima.
Kada se sagledaju svi segmenti ukidanja banje, prije će biti da je glavni uzrok nemar, nestručnost, nekompetentnost i politička odluka da se Palić definitivno odrekne srednjoeuropskog kulturološkog naslijeđa. Odlazak u banju bio je sastavni dio načina življenja (ne samo) ovdašnjeg građanskog sloja. Neki će reći – pa voda više nije bila ljekovita, a i sve je već bilo zastarjelo, skupo za obnovu i prevaziđeno. Nisu u pravu. Ako nema ideja kako iskoristiti postojeće, najlakše i najjednostavnije je rušiti! Prevaziđena Trščara je bila ruralnog izgleda, ali urbanog sadržaja! Danas se u turizmu takav smještaj posebno cijeni!
Šezdesetih godina prošlog vijeka »fitness i wellness centri« bili su nepoznati pojmovi na ovim prostorima, ali postojala su javna kupatila s određenim sadržajima namijenjenim ne samo u svrhu osnovne higijene (tih godina u Subotici bilo je puno stanova bez kupatila). Smislenim, prije svega vizionarskim i inovativnim načinom razmišljanja i djelovanja u smislu novih sadržaja i ponude, banja je mogla postati njihova preteča (a isto tako i nekadašnje Hajzlerovo i Fekete kupatilo u samom gradu). Jesmo li bili nesposobni biti preteče ili je rečeno da »tako treba«, prosudite sami.
Atila Dunđerski
