»Izazova za izbore za 4. saziv Hrvatskoga nacionalnog vijeća uopće nije malo. No, jedan od najvećih predstavlja složenost ostvarenja istoga, napose ako se ima u vidu njegova gotovo minimalna dostupnost za ovdašnje građane hrvatske nacionalnosti. Naime, vjerojatno u Srbiji ne postoji niti jedna druga vrsta ili oblik izbornoga prava koje se može na teži način ostvariti! A tako što je u izravnoj suprotnosti s temeljima demokracije – ona podrazumijeva jednostavna, laka, brza i za građanina funkcionalna i učinkovita rješenja glede ostvarivanja njegovih potreba i interesa. To, pak, u slučaju ostvarivanja izbornoga prava pripadnika hrvatske zajednice u Republici Srbiji za izbor vlastitog manjinskog samoupravnog tijela nije slučaj«, navodi u tekstu objavljenom na facebook stranici liste HRvati ZAjedno, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Tomislav Žigmanov.
»Sustav izbora za Hrvatsko nacionalno vijeće ostao je elektorski budući da se Hrvati u Srbiji nisu upisali u dovoljnom broju u posebni popis birača – 40% od ukupnog broja građana (23.161), a glavni razlog za tako što nalazi se u strahu za javno i pred državnim tijelima očitovanje vlastitog nacionalnog identiteta. Elektorski način izbora za hrvatsku nacionalnu zajednicu, s obzirom na broj, propisao je da jednog elektora treba vlastitom izjavom pred javnim bilježnikom ovjeriti 60 građana upisanih u posebni popis birača. Budući da je broj javnih bilježnika izuzetno mali – na teritoriju Grada Subotice postoje samo tri javna bilježnika, a broj građana hrvatske nacionalnosti je 14.151, to znači da na jednog javnog bilježnika dolazi 4.717 Hrvata. Može li on ovjeriti za 40-ak dana ili nešto više od 320 sati, koliko traje izborni proces, potpise podrške građana za svoje elektore? Vjerojatno, to nije moguće!
Usporedbe radi, navest ćemo kako je za prošle izbore za Hrvatsko nacionalno vijeće 2014. godine, kada je izjavu o podršci elektoru mogla ovjeriti za to ovlaštena osoba koja radi u javnoj upravi (općinski činovnici te djelatnici sudova – široka i razgranata mreža velikog broja osoba), svim Hrvatima u svakom naseljenom mjestu bilo isto toliko vremena na raspolaganju, budući su potpise ovjere mogli dati u mjesnim kancelarijama. Konkretno, 400-tinjak građana hrvatske nacionalnosti u Đurđinu imalo je 2014. godine na raspolaganju više od 320 sati, koliko traje radno vrijeme u mjesnoj kancelariji za 40-ak dana kampanje, a ove godine tek 7 sati, i to za dva dana – jednog dana javni je bilježnik bio četiri, a drugoga tri sata! To je umanjenje raspoloživog vremena za ostvarenje izbornog prava za više od 45 puta! Naime, sustav ovjere potpisa podrške građana za elektora putem javnog bilježnika na teritoriju Grada Subotice tako što je imao za posljedicu. Jednostavno, drugačije se nije mogla organizirati ovjera potpisa u naseljima izvan Subotice, jer Đurđin nije jedino selo sa značajnijim brojem Hrvata. Lista HRvati ZAjedno organizirala je, na obostrano zadovoljstvo s javnim bilježnicima, izvan Subotice do sada prikupljanje potpisa, osim dva puta u Đurđinu, po jednom u Bajmaku, Bikovu, Verušiću, dva puta u Žedniku i u Maloj Bosni, a u Tavankutu više od deset puta, uz isto vrijeme – ili tri ili četiri sata. Više se, naime, nije moglo! I što, ukoliko ste u to vrijeme bili izvan toga mjesta? Ako ste radili u polju? Ako vam se telila krava u to vrijeme, a bilo je i takvih slučajeva? Argument da se vaše izborno pravo može ostvariti za vrijeme radnog vremena javnog bilježnika, ukoliko živite na selu, pretpostavlja ne samo materijalni izdatak u smislu pokrivanja troškova putovanja već i utrošak od najmanje, ukoliko živite u Đurđinu, 8 sati vremena! A ako ste u gradu Subotici, recimo, i uposleni ste, vi uopće ne možete ostvariti svoje pravo, jer se radno vrijeme javnog bilježnika poklapa s radnim vremenom ljudi uposlenih u javnom sektoru. Stoga smo bili primorani organizirati ovjeru potpisa građana za elektore i izvan radnog vremena javnih bilježnika, također na obostrano zadovoljstvo, i u Domu DSHV-a i to svaki radni dan! Naravno, sve je to tek neznatni nadomjestak da se izborno pravo građana hrvatske nacionalnosti za izbore za novi saziv Hrvatskog nacionalnog vijeća ostvari na jednostavan, brz i lagan način. Još je teže bilo elektorima u Banatu – gdje su potpisi zbog disperziranosti prikupljani na teritoriju 5-6 lokalnih samouprava, a elektor je morao prijeći više od 1.000 kilometara i utrošiti nekoliko dana kako bi skupio tek 60 potpisa za svoju kandidaturu. Zamislite slučaj da se na ovaj način bira Narodna skupština!? Ona vjerojatno nikada ne bi bila izabrana«, zaključuje Žigmanov. 
H. R.