Palić, Savino Selo, Novi Sad, Sopot, Niš, Smederevo, Vrnjačka banja, popis je (vjerojatno nepotpun) mjesta u Srbiji gdje se organiziraju filmski festivali. Ovom popisu ove godine, ili od ove godine, (ovisno o tome hoće li ovo biti i prvi i posljednji, ili će  istrajati) pridružio se i Sombor sa svojim festivalom Porodica naroda, Festival dunavsko-panonske regije. Zamišljen je kao šestodnevna filmska svetkovina tijekom koje  je u četiri selekcije prikazano petnaest filmova, snimljenih u Mađarskoj, Austriji, Srbiji, Hrvatskoj, Francuskoj, Bosni i Hercegovini, Crnog Gori... A da bi se sve to dogodilo trebalo je zavući ruku u gradski proračun. I to, bogami, poprilično duboko. Točno 18 milijuna dinara koliko je po proračunu za 2018. godinu planirano za filmski festival. Nema pogreške, u slovima i brojkama stoji – filmski festival 18 milijuna dinara. Usporedbe radi to je tek nešto manje nego što se godišnje izdvoji za prehranu najsiromašnijih Somboraca. A može, usporedbe radi i ovako – to je skoro dvostruko više novca nego što će zajedno dobiti (ili su već dobili) Kazališni maraton, Somborske muzičke svečanosti, Dječji festival Šareni svijet, Festival multikulturalnosti i Art okupacija. Ili ovako – to je ravno sumi koja se godišnje izdvaja za funkcioniranje Povijesnog arhiva i osam milijuna više nego što se godišnje iz proračuna grada izdvoji za Galeriju Milan Konjović. 
Je li ovaj festival opravdao očekivanja (i novce koji su u njega uloženi)? Kao promatrač i ne pretjerani poznavatelj filma, rekla bih – ne. Značajnijih filmskih imena, ukoliko izuzmemo članove žirija i laureata za najbolju  mušku ulogu, u Somboru nije bilo. Nije se nešto pretjerano ni somborska publika gurala da pogleda fimska ostvarenja na ovom festivalu, a izostala je i najavljena premijera  filma koji se u režiji Lordana Zafranovića trebao snimati u Somboru. I na koncu pitanje: koliko to Srbiji treba filmskih festivala? I što je bila svrha i cilj ovog somborskog? Iskreno: ne znam. Ali, netko bi svima nama trebao odgovoriti na ta pitanja.
Z. V.