Katolička crkva u Bačkom Brestovcu podignuta je prije 200 godina, ali je splet povijesnih okolnosti doveo do toga da je u ovoj župi danas tek desetak vjernika. Mise se održavaju jednom mjesečno, a župnik crkve je otac karmelićanin Zlatko Žuvela. Dva stoljeća od izgradnje crkve, u nekada njemačkom mjestu, obilježila je Humanitarna udruga Nijemaca Gerhard iz Sombora, na sam dan Imena Marijinog, 12. rujna. Proslavi su nazočili još malobrojni preživjeli Nijemci rodom iz ovog bačkog mjesta, te vjernici iz Sombora, Bogojeva, Odžaka, Bačke Topole. Misu na njemačkom jeziku služio je župnik Karolj Orčić iz Adorjana, uz župnika iz Doroslova Árpáda Verébelyia, župnika crkve Zlatka Žuvelu i priora karmelskog samostana u Remetama Stjepana Vidaka.
Mala, pasivna župa
Bački Brestovac bilo je, do Drugog svjetskog rata, selo naseljeno podunavskim Nijemcima i oni su izgradili katoličku crkvu u tom selu. Bilo je to 1787. godine, a prva crkva koju su izgradili bila je građevina od naboja sa slamnatim krovištem. Vrijedni, poduzimljivi i odani vjeri, doseljenici iz njemačkih krajeva gradnju crkve od opeke počeli su dva desetljeća kasnije. Točnije, 1818. godine kada je počela gradnja crkve koja je ove godine obilježila dva stoljeća.
»Bočni brodovi dodani su 1896. i 1897. godine, a darovatelji su bili Nijemci iz Bačkog Brestovca. Oni su donirali 80.000 opeke, radnu snagu i konjske zaprege za rad. Crkva je temeljito renovirana 1926. godine. Tada je krovišni pokrivač zamijenjen i umjesto šindre stavljen je bakarni lim. Sljedeće renoviranje crkve uslijedilo je već poslije deset godina i to u povodu 150. obljetnice naseljavanja Nijemaca u Bački Brestovac«, kaže predsjednik Humanitarne udruge Nijemaca Gerhard Anton Beck iz Sombora.
No, godine koje su dolazile donijele su neočekivani obrt u životu vjernika ovog bačkog sela, a nepuno desetljeće od obilježavanja 150. obljetnice od naseljavanja, brestovački Nijemci postali su logoraši radnih logora. Oni koji su preživjeli zauvijek su napustili Bački Brestovac. Nestalo je tako iz Brestovca i katoličkih vjernika, pa je crkva desetljećima bila zapuštena i devastirana. Sve do 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je uz potporu nekadašnjih Brestovčana prvo urađeno njeno čišćenje.
»Zahvaljujući pozivu za donacije župnika Marina Paulia i Franza Wesingera, koji je bio upućen nekadašnjim stanovnicima Brestovca, 1988. godine prvi put poslije rata mogli smo obnoviti našu crkvu. Ali, tijekom posjeta 2004. i 2006. godine vidjelo se da je crkva ponovno u lošem stanju, te su ponovljeni pozivi za donacije i zahvaljujući tim donacijama crkva je ponovno obnovljena«, kaže Beck.
»Župa u Bačkom Brestovcu pasivna je župa i u njoj je tek desetak vjernika. Mise održavamo jednom mjesečno. Za ovih 12 godina, koliko skrbimo o ovoj crkvi, imali smo tek nekoliko krštenja i jedno vjenčanje. Usprkos tome, trudimo se održati ovu župu, a pomažu nam u tome i naši vjernici iz Sombora. Naša briga je i održavanje crkve, prostora oko nje i crkvene kuće. Još uvijek očekujemo povrat crkvene imovine koja je oduzeta tijekom nacionalizacije, ali nažalost nije to ni malo lako, jer za tu imovinu vodimo sudske sporove«, kaže vlč. Žuvela.
Skrb za svetinju
Obilježavanju 200. obljetnice nazočio je i Franz Wesinger, kome ni 91 godina nisu bili prepreka da iz Münchena dođe u svoj rodni Brestovac.
»Moj djed Martin Horn bio je glavni arhitekt tijekom obnove 1926. godine, a ja sam 1936., kada se obilježavalo stoljeće i pol dolaska Nijemaca u Brestovac, kao osmogodišnji dječak i sam bio dio svečane povorke. Iz Brestovca sam, kao i ostali stanovnici, otišao poslije Drugog svjetskog rata. Bilo mi je 16 godina i moje rodno mjesto zauvijek je ostalo u mom srcu, i to je razlog što ponovno dolazim ovdje i što sam 80-ih pokrenuo akciju za obnovu naše crkve. Kao i djed, i ja sam postao arhitekt i gradio sam crkve u Europi, Sibiru, Africi«, kazao je Wesinger na srpskom jeziku, kog usprkos godinama provedenim u Njemačkoj, nije zaboravio.
O brestovačkoj crkvi desetljećima su, koliko su mogli, brinuli malobrojni preostali Nijemci u tom selu. Godinama je o crkvi brinula Kata Pečner, a poslije njene smrti brigu je preuzeo Stefan Stampfer, sada jedini preostali Nijemac u Bačkom Brestovcu. Proveo je nekoliko godina u logorima, ali se poslije oslobađanja iz logora vratio u svoj Brestovac i tu ostao.
»Nisam razmišljao da odem, čak nikada nisam ni bio u Njemačkoj. Oženio sam se ovdje Ličankom, jer drugih djevojaka nije ni bilo. Naučila je i ona njemački, djeca su mi se vjenčala u ovoj crkvi, unuci krstili u njoj«, kaže osamdesetšestogodišnji Stefan.
Z. Vasiljević
