Marija Vojnić podigla je veliku obiteljsku kapelu pokraj Dudove šume 1894. godine u neorenesansnom stilu, prema projektu arhitekta Geze Kocke. U njoj se desetljećima nalazi crkva Svetog križa okružena velikim parkom, koga Marija spominje i u svojoj opširnoj oporuci napisanoj 1895., a službeno i javno objavljenoj 1904. godine, neposredno nakon njezine smrti.
Gradnju objekta krajem devetnaestog stoljeća, koji se i danas lijepo održava, s pažnjom su pratili kroz novinska izvješća, među kojima su dva iz ondašnjih Subotičkih novina: »Udova Vojnić – Tošinica zida vrlo lepu kapelu na svom zemljištu blizu varoške šumice. Plan je pravio ovdašnji građevinski mirnik g. Kocka. Kapela će stajati 22.000 forinti« (12. kolovoz 1894.); »6. 10. je postavljanjem križa na toranj završena gradnja crkvice Marije Vojnić Tošinice« (14. listopad 1894.).
Oporukom je osnovala veliku zakladu u korist djevojčica bez roditelja i dom je znatno kasnije formiran, ali ne na lokaciji koju Marija Vojnić navodi u svom pisanom dokumentu: »Dom za žensku siročad po mojoj želji i volji neka se podigne u parku pored varoške dudove šume, gdje se sada nalazi kapela. Kapela kao crkva, koju sam u navedenom parku već podigla, a gdje se nalazi i grobnica (kripta) moje obitelji, neka služi pobožnim pitomicama... Zavod neka nosi sljedeće ime: Dječji dom ’Marija’ – za žensku siročad«.