U četvrtak, 20. rujna, bilo je tri desetljeća kako nas je napustio Tibor Sekelj, »svetski putnik, književnik«, kako mu skromno stoji na grobu. Na posljednji počinak ispraćen je, uz najviše gradske počasti, tri dana kasnije, 23. rujna 1988. godine, u Aleji zaslužnih građana na Bajskom groblju.
Godinu dana ranije, 10. listopada 1987., Skupština općine Subotica dodijelila mu je Diplomu za životno djelo, »kao izraz društvenog priznanja za naročita dostignuća u istraživačkom i naučnom radu na polju etnologije, muzeologije i lingvistike«.
Dio njegove zaostavštine, nešto više od sedam stotina oglavlja, kapa, šešira, muzičkih instrumenata, maski i predmeta za svakodnevnu upotrebu nalazi se u Gradskom muzeju u Senti, koji je ove godine objavio svojevrstan katalog Sekeljeve kolekcije, pod naslovom Muzej čoveka – Az ember múzeuma.  Knjiga je predstavljena u Subotici upravo na godišnjicu smrti Tibora Sekelja, 20. rujna.
Tibor Sekelj je rođen 14. veljače 1912. godine u Spišskoj Soboti (Austro-Ugarska), danas dijelu grada Poprada u Slovačkoj. Gimnaziju je počeo pohađati u Kikindi, a maturirao je u Nikšiću. U Zagrebu je dimplomirao pravo, ali se njim nikada nije bavio. Petnaest godina, od 1939. do 1954. godine, živio je u Južnoj Americi. Proputovao je više od 90 zemalja, sudjelovao u brojnim ekspedicijama istražujući i do tada nepoznate predjele i plemenske zajednice. Na srpskom/hrvatskom, španjolskom i esperantu napisao je više od trideset knjiga, koje su prevedene na tridesetak jezika, pa je tako Sekelj jedan od najprevođenijih naših pisaca. Autor je i brojnih dokumentarnih filmova, a svojim stvaralaštvom ostavio je traga u mnogim područjima. U Suboticu je došao 1972. godine i ostatak života proživio ovdje. Od rujna 1972. do kraja 1976. godine bio je direktor Gradskog muzeja. 
Društvo za esperanto Tibor Sekelj, Subotica