Oko dana oslobođenja Subotice, 10. listopada, ranije smo se podsjećali kako je Subotica oslobođena. U noći kada je napadnuta željeznička stanica, između ostalih, ranjen je i Jovan Mikić Spartak, komandir Subotičkog partizanskog odreda. Kasnije u noći pao je kao žrtva i Tivadar Felegi Radenko.
U znak zahvalnosti građani IV. kvarta su 10. listopada 1946., na dvogodišnjicu smrti, kod igrališta Sand (na Palićkom putu) postavlili bijelu mramornu spomen ploču veličine 60 x 38 cm na fasadi nekadašnje osnovne škole (kasnije vrtić), gdje je živio i radio više godina Jovan Mikić.
Uz prigodan govor o životu i radu Jovana Mikića Spartaka i o razlozima radi kojih je postavljena ova spomen ploča govorio je profesor Josip Pančić. Spomen ploču je otkrio Antun Kopilović Šogor, tadašnji predsjednik Narodnog odbora I. Reona.
Danas, ove zgrade, na kojoj je bila postavljena spomen ploča, više nema – srušena je. Vjerojatno ima više interesenata kakva je sudbina ove spomen ploče, pogotovo zato što je to bilo jedino javno obilježje o postojanju, borbi, životu i smrti, komandanta Subotičkog partizanskog odreda.
Osim fotografije u Dvorani sportova i male biste u Osnovnoj školi Jovan Mikić, ne postoji nikakvo spomen obilježje o čovjeku, borcu, sportašu, sudioniku olimpijade 1936. g. višestrukog rekordera i reprezentativca, dvostrukog prvaka Balkana u atletici.
Neprimjereno je da Željezničko sportsko društvo Spartak, koje u svom sastavu ima blizu trideset društava, a vjerujem da ni u jednom sportskom klubu koji nose ime Spartak nema niti jedne fotografije čovjeka čije ime s ponosom nose članovi ovih društava.
Na gornjoj fotografiji iz sedamdesetih godina je jedno obilježavanje 10. listopada, Dana oslobođenja Subotice i podsjećanje na Jovana Mikića Spartaka, kada je na spomen ploču svečano postavljen vijenac. Stanko Gabrić čita tekst posvećen Jovanu Mikiću Spartaku pred Dušanom Rusom,  Ljubicom ....., Pistom Halászom,  te pionirima i učenicima Osnovne škole Jovan Mikić, koja nažalost ne nosi ime – SPARTAK. Zašto?
Ljudevit Vujković Lamić