Priroda i društvo

Pečuh na dar, a može i na dan

Kada bih mogla samo putovati. Istraživati, upoznavati i disati nova mjesta. 
Poteškoća oko putovanja nije samo novac; mnogo više je do slobodnih dana. Ne postoji poslodavac koji mi može dati dovoljno slobodnih dana za sve ekskurzije, planine, mora, biciklističke avanture, ronilačke i alpinističke pohode. I super je što je tako jer to znači da puno putujem ali prošlo je tek malo više od pola godine, a ja ostajem bez dana za godišnji. Naravno da su mi se svi alarmi upalili i da pokušavam smisliti rješenje. Nije mi puno vremena trebalo za to. Fokus stavljam na vikend putovanja i istraživanje okolnih zemalja. 

Parametri

Činjenica da na raspolaganju imam dane od petka popodne, do ponedjeljka u zoru, znači da na put ne bi trebalo potrošiti baš mnogo sati. Također, valjalo bi malo prethodno istražiti mjesto i markirati interesantna mjesta za obilazak kako ne bismo gubili dragocjeno vrijeme. Naravno, nikako ne pretjerivati kako se putovanje ne bi pretvorilo u trku i napravilo tenziju i jurnjavu. Prije svega, putujemo radi uživanja, istraživanja, upoznavanja lokalaca i da budemo spontani koliko god je to moguće. 
I baš kad sam rasvijetlila sve ove parametre, na pamet mi je došao Pečuh. Baš tako, poznat, a neistražen. Kada je Mađarska u pitanju, ovaj grad je u nepravednoj sjeni Budimpešte. Jest Budimpešta lijepa, prelijepa i velika, pa imate dojam da će uvijek ostati neistražena ali je Pečuh odličan rival i zato malo ostavljam Budim i Peštu po strani i krećem u istraživanje ovoga grada.

Važno za znati

Priznajem, jednom sam bila u Pečuhu ali na par sati, pa neću pisati o tome što sam tada vidjela, nego o onome što nikako ne smijete propustiti u ovom divnom gradu. Za početak, obujte udobne tenisice jer se Pečuh najbolje spoznaje nogama. Do njega nije potrebno više od dva, dva i pol sata vožnje, mjesta za parking ima, a i raspoloživog smještajnog kapaciteta. Ovaj mađarski grad se nalazi u baranjskoj županiji, u podnožju planine Meček, koja je također puna izletišta i bilo bi idealno da za Pečuh opredijelite cijeli vikend kako biste bar jedan dan proveli na planini.
Pečuh je grad u kojem je živjelo, pa i danas živi mnogo različitih nacionalnosti i vjeroispovijesti i to je ostavilo veliki trag na ovaj grad: vjerski objekti, muzeji i druge ustanove kulture posvuda se nalaze u cijelom gradu. Najprepoznatija građevina je svakako Kasim-Pašina džamija, ali ujedno i rimokatolička crkva jer je kroz povijest bila i jedno i drugo. Zavest će vas i ta njena prepletenost ali i izgled. Možda da od nje pođete. Kad smo kod džamija, poznata je i džamija Hasan-paše Jakovalija. Od svih duhovnih spomenika, svakako je najprimamljivija katedrala svetog Petra i Pavla. Sagrađena u XI. stoljeću na mjestu rimskih katakombi danas se u njoj čuva drugo najveće zvono u Mađarskoj, treće u Europi. Godine 1991. Papa Ivan Pavao II. darivao je katedralu titulom bazilike. U njenoj neposrednoj blizini se nalazi i Cella Septichora, ranokršćanska nekropola i ranokršćanski mauzolej koji je sastavni dio bazilike. Cella Septichora sastoji se od sedam podzemnih prostorija s izvanredno sačuvanim slikama iz ranog kršćanstva, a najzavodljiviji je njen stakleni krov. 
Broj muzeja koje broji ovaj simpatični grad je velik, a vi obavezno odaberite bar pet. Nisam netko tko bez reda i smisla obilazi sve, ali ih je u Pečuhu dosta interesantnih i neobičnih: muzej željeznice, lutkarski muzej, muzej medvjedića... Prije svih je možda trebalo spomeniti muzej Zsolnay, kao i istoimeni kulturni kvart keramike i mauzolej. Zapravo, svijetu zsolnay keramike trebate posvetiti mnogo više pažnje. Negdje sam pročitala da preko 1.000 objekata po svijetu ima njihovu pirogranit keramiku. Istražite što više, bit ćete samo bogatiji.
Grad kulture, velike povijesti i lijepe arhitekture i još divnijih ljudi. Kažu da ćete se iz Pečuha vratiti kao bolji ljudi. Grad vječnih ljubavi, jedan od najstarijih sveučilišnih gradova u Mađarskoj, s Kraljevom ulicom, akustičnim dvoranama, brojnim spomenicima, velikanima i malim ljudima velikog srca čeka da ga osvojite jer vjerujem da je i ovaj tekst bio dovoljan da on osvoji vas.
Gorana Koporan

Najave

24. 09. - Predstavljanje knjige »Kuhar tradicijskih jela Hrvata u Vojvodini«

H. R. | 24. rujna 2026.

NIU »Hrvatska riječ« organizira predstavljanje knjige »Kuhar tradicijskih jela Hrvata u Vojvodini«, koje će biti održano u četvrtak, 24. rujna, u »Sjenici« na »Risarskom salašu« (Bajmački put 2) u Đurđinu. Početak je u 18 sati.

15. 05. - 26. 09. - Tavankutsko kulturno lito

H. R. | 26. rujna 2026.

Hrvatsko kulturno-prosvjetno društvo »Matija Gubec« i Galerija Prve kolonije naive u tehnici slame iz Tavankuta i ove godine priređuju tradicionalnu manifestaciju »Tavankutsko kulturno lito« i u okviru nje brojne događaje koji su počeli sredinom svibnja i traju do kraja rujna.

26. 09. - XVI. Tavankutski festival voća

H. R. | 26. rujna 2026.

XVI. Tavankutski festival voća i autohtonih rukotvorina bit će održan 26. rujna na Etno salašu Balažević s početkom programa u 10 sati.

03. 10. - Miholjski koncert u Slankamenu

H. R. | 3. listopada 2026.

Hrvatsko kulturno prosvjetno društvo Stjepan Radić priređuje Miholjski koncert koji će se održati u subotu 3. listopada u Hrvatskom domu u Novom Slankamenu, s početkom u 18 sati.

10. 09. - Izložba Gorana Kujundžića u Beogradu

H. R. | 8. listopada 2026.

U prostorijama Fondacije Antun Gustav Matoš u Beogradu otvorit će se izložba radova Gorana Kujundžića, akademskog slikara-grafičara, redovitog profesora na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku.