Godine 1894. konstituiran je prvi Međunarodni olimpijski odbor (MOO)* Usvojena su i Olimpijska pravila (danas Olimpijska povelja) koja su tijekom vremena doživjela mnogo promjena

Na prijedlog Coubertina cirkularnim pismom sazvan je Svjetski kongres sportaša amatera. Kongres je održan 1. kolovoza 1893. u Parizu. Ovdje je zanimljivo navesti da je osnivač Palićke olimpijade – priznate kao predolimpijske igre – Lajos Vermes umalo uspostavio kontakt s Coubertinom. Naime, pokušao je nagovoriti svog brata Bélu Vermesa da bude zastupnik na ovom kongresu, ali je on to nažalost odbio. Sljedeće godine, točnije 16. lipnja 1894., bit će održan osnivački kongres Međunarodnog olimpijskog odbora. Na kongresu je sudjelovalo 79 delegata-zastupnika 49 sportskih organizacija iz 12 zemalja i delegata-predstavnika iz još 21 zemlje. 

Olimpijska pravila

Nakon osam dana zasjedanja, 23. lipnja konstituiran je prvi Međunarodni olimpijski odbor (MOO) s 15 članova iz 12 zemalja osnivača: Argentine, Belgije, Češke, Francuske, Grčke, Italije, Mađarske, Novog Zelanda, Rusije, SAD, Švedske i Velike Britanije. Na kongresu su usvojena i Olimpijska pravila (danas Olimpijska povelja) koja su tijekom vremena doživjela mnogo promjena. Ukratko, u pravilima se nalazilo sljedeće: članak 1. – kako je u interesu Međunarodnog kongresa i svih zemalja da olimpijske igre ožive u modernom obliku pridržavajući se klasičnih okvira;
 članak 2. – da na igre treba pozvati sportske saveze svih »kulturnih zemalja« i da zemlje mogu predstavljati samo njihovi državljani, a svima se preporučuje organiziranje prethodnih izbornih natjecanja kako bi na igre došli samo najbolji;
 članak 3. – da će na olimpijskim igrama biti zastupljena atletika (trčanje, skakanje, bacanje i dizanje tereta), sportovi na vodi (jedrenje, veslanje, plivanje), klizanje, mačevanje, hrvanje, boks, streličarstvo, gimnastika, biciklizam i konjički sport;
 članak 4. – da na olimpijskim igrama, osim u mačevanju, mogu sudjelovati samo oni kojima sport nije profesija (amaterski princip);
 članak 5. – da Organizacijski odbor igara može isključiti s natjecanja sve koji povrijede olimpijska pravila;
 članak 6. – da u sklopu atletskog natjecanja treba organizirati jedno »glavno natjecanje« pod nazivom pentatlon (petoboj).
Coubertinu, kao osnivaču modernih olimpijskih igara, pogrešno se pripisuje poznati, često citirani olimpijski slogan »važno je sudjelovati«. Nije njegov, već ga je izrekao pensilvanijski biskup Elherbert Talbot u propovijedi na misi za sudionike olimpijskih igara u Londonu 1908. godine. Također, citius, altius, fortius (brže, više, jače) nije preuzet iz starog vijeka već ga je izrekao prijatelj Coubertina, dominikanac, otac Henry Martin Didon u jednom svom govoru.
Coubertin je ideju olimpizma dalje razvijao, i to već s izazovima XX. stoljeća, kako bi se »možda s većim razočaranjem osvrnuo na svoje djelo 1937. nego što je to učinio Brookes 1893.« što se po nekim mišljenjima može nazrijeti iz pojedinih dokumenata Coubertinove pisane zaostavštine u kojima su sačuvana njegova razmišljanja. Podsjetimo se: Brookes je zagovarao amaterizam i odgojni utjecaj olimpijskog pokreta – je li nam to Coubertin htio reći?

Palićke olimpijske igre

Palićke olimpijske igre, odnosno Nyári játékok (Ljetne igre), kako ih je osnivač Lajos Vermes nazivao, također su službeno priznate kao predolimpijske igre, jer su se održavale po kriterijima koje priznaje stručna literatura, a to su kontinuitet i natjecanje u više sportskih disciplina pokazavši time »olimpijski« karakter. Značajan je podatak da se ova sportska manifestacija održavala svake godine, ponekad i u više navrata. U današnje vrijeme za ovo sportsko natjecanje ustalio se naziv Palićka olimpijada. Pobjednici su umjesto lovorovog dobijali vijenac od bagrema kao karakterističan za ovaj kraj. 
 A kako je sve počelo? Lajos Vermes (Nagybudafalvi Vermes Lajos, 1860. – 1945.), profesor tjelesnog odgoja (završio medicinski i filozofski fakultet!), svestrani sportaš i zaljubljenik u sport, 1876. odlazi u Napulj (Italija) kako bi »uzeo mjeru« diska s Mironovog Diskobolosa – bacača diska i napravio identičan u jednoj subotičkoj gvožđari. Vodila ga je ideja o osnivanju sportskih igara i namjera da se nastavi tradicija antičkih olimpijskih igara. S bratom Nándorom, Vermes 1878. osniva Subotičko gimnastičko društvo (Szabadkai torna egylet). Bio je odličan biciklist, dizač tegova, višestruki prvak u skoku motkom, hrvanju, penjanju uz konopac, skoku u vis, izvanredan u bacanju diska, boksu, plivanju mačevanju i bacanju kugle. Rezultati njegove sportske karijere su 250 medalja, 140 lovorovih vijenaca, 120 diploma i 17 pokala. Mnogi sportski stručnjaci smatraju ga vjesnikom modernih olimpijskih igara.
       Atila Dunđerski