Večernja molitva sv. Roku, uoči njegova spomendana, ostala je upečatljivi dio proslave zavjetnoga dana župe sv. Mihovila u Beregu. I ove godine moćni zaštitnik od kuge okupio je oko 30 pobožnih Bereškinja na molitvu, koja je počela nakon večernjeg Angelusa, 15. kolovoza. Ovim se činom održava zavjet koji je pomogao da se u teškim vremenima tijekom XIX. stoljeća stanovnici ovoga sela obrane od ove zaraze koja je, tada, u cijeloj Europi brzo kosila čitava naselja i praznila ih od ljudi. Pobožnost sa svijećama sastoji se od molitava Bogu i sv. Roku za njegov zagovor, ali i zagovornih molitava Mariji kroz stare bereške napjeve, koji se danas gotovo uopće više ne mogu čuti drugim prigodama. Zavjetni dan je, također, od vremena zavjeta, neradni dan u Beregu.
Spomenik sv. Roka 145 godina krasi centar Berega, mjesto na kojem se križaju ulice Ive Lole Ribara i Jugoslavenska. Sakralni je to spomenik s baroknim elementima, samo jedan od dva kipa ovoga sveca koji se nalaze na otvorenom prostoru u našem podneblju. Licem je okrenut prema sjeveru (pravac iz kojega je nekad dolazila velika zaraza), okružen četirima arhaičnim stupovima i ograđen željeznom ogradom. Posvetni natpis nalazi se na istoj strani na kojoj je i lice kipa, no, nažalost, uklesana slova su godinama postajala sve nerazumljivija. Prema istraživanjima etnologa dr. Istvána Sillinga, original natpisa glasi: OD BERESHKI OHOGI POBOZHNI DUSHA PODIGNUT 1873. (riječ »ohogi« vjerojatno znači »od kuge«). 
Uoči blagdana Velike Gospe članovi mjesnog Hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva Silvije Strahimir Kranjčević oličili su i popravili stupove i ogradu, te spremili sve za molitvu, koja je nekada uključivala više stotina vjernika. Ipak, koliko je moćan zagovor ovoga plemenitoga sveca pokazuje činjenica da javna pobožnost njemu nije utrnula. Pokazuju to vrlo živo i starije Bereškinje, koje, iako teško pokretne, ne odustaju od ove javne molitve da Bereg »kuge« modernoga vremena zaobiđu. A takvih »kuga« je puno.  
Zbog svega bi, makar u susret 150. obljetnici podizanja kipa sv. Roka, trebalo ozbiljno razmisliti o njegovoj stručnoj obnovi. Puno toga mu još uvijek prijeti. Najsvježiji primjer je nedavno asfaltiranje Ulice I. L. Ribara, u neposrednoj blizini spomenika, koje ga, na sreću, za sada nije oštetilo, iako je trajno izmijenilo izgled njegove okolice. Klimatske prilike, ipak, svake godine oduzimaju po nešto od njegovog obličja, a isto se osnosi i na stupove i ogradu. 
 Marko Tucakov