»Počela izgradnja biciklističke staze između Palića i Hajdukova«, »Započeli radovi na izgradnji plinovodne mreže između Pionira i Nove općine«... najsvježiji su naslovi lokalnih portala o građevinskim aktivnostima u Subotici i njenoj okolici.
Iza tih najava, koje jačaju ponos čelnika lokalne vlasti kako je naš grad »jedno veliko gradilište«, slijede, naravno, slike raskopavanja ulica kako bi posao mogao uopće početi i pitanje kako će okoliš izgledati nakon njegova završetka.
Naime, ne tako davno, ovoga ljeta, asfalt na trotoarima i ulicama u centru grada također je raskopavan za potrebe »komunalnog osuvremenjivanja«, a da posljedice toga posla još nisu sanirane. Tako vam je, primjerice, potpuno svejedno idete li Ulicom Matka Vukovića ili pak trotoarom na Trgu Jakaba i Komora: posvuda ćete naići na ostatke upravo »završenog« posla kopanja u vidu pravilno razrezanih rupa ili pak zatrpanih na način kako to rade mačke kada obave... to što već obave.
Stavimo li na stranu estetsko-emotivni dojam ove slike koji je u stanju pokvariti raspoloženje i najveselijem prolazniku ili pak mišljenje sve većeg broja turista o brizi stanovnika za izgled vlastitog grada, iza ovih prizora stoje i nešto konkretniji problemi. Najkrupniji od njih svakako je otežavanje ionako otežanog prometa u središtu grada s nemalim rizikom oštećenja vozila ili pak uganuća pješaka zbog neasfaltiranih ili šljunkom zatrpanih rupa. Drugi, već spomenuti, tiče se same »estetike«, jer se nakon povlačenja jedne grupe radnika ne pojavljuje i ona druga koja bi »obrađivani teren« vratila u prethodno stanje kako sve ne bi izgledalo kao što izgleda: asfaltne rupe u centru grada, uz malo mašte, jednako se mogu zamisliti i kao ostatci nedavno završenih topničkih borbi na njegovim ulicama.
Stoga prizor koji trenutačno imamo u središtu Subotice u kom se sve doslovno praši i pršti na sve strane – uz već ranije više puta spominjanu nelegalnu gradnju, uzurpiranje i oštećivanje javnog prostora – na najbolji način oslikava odnos lokalne samouprave prema gradu kojim rukovodi; odnos u kom ne postoji niti koordinacija poslova niti hijerarhija koja je u stanju to organizirano provesti u djelo.
Slike zakrpanih cesta, ulica i trotoara mogu se, naravno, vidjeti i u gradovima najrazvijenijih država svijeta. Međutim, razlika između takvih gradova i ovog našeg je u tome što se u njima nakon »izlaska majstora s ulice« ona pospremi. I iz praktičnih i iz estetskih razloga. A možda ima nečega i u mentalitetu.
Z. R.