Ova fotografija je snimljena u Sonti 1943. Na njoj su djevojke Ana Kuruc, Uvina (1926. – 2000.) i Ana Đurkov, Grcina (1927. – 1993.). One su bile prijateljice, druge Valpovčanke. Stanovale su u istom sokaku u zapadnom dijelu Sonte koji se zove Valpovo, a kasnije su se udale za dva momka pajtaša Kranjca iz istočnoga dijela Sonte, koji se zvao Kranj. Udajom i ženidbom postali su vjenčane kume i kumovi.
Neslućene kume su se spremile u svečano ruho za misu. Sama nam fotografija to kazuje. U rukama drže svetu knjigu i patrice, odnosno molitvenik i krunicu. U to vrijeme djevojčice su krunicu dobijale obično za prvu pričest, a molitvenik za krizmu. Bez krunice i molitvenika se ženska osoba u Sonti nije mogla ni zamisliti. Očešljane su preko glave, a kosa završava na potiljku s vrstom pletene punđe koja se zvala kukulj od uha do uha. Na vratu imaju ogrlicu, tj. crveno zrnje. Odjevene su u bluze po posljednjoj modi. Okovratnik Ane Kuruc se zove bili galer, a Ane Đurkov galer sa čipčicom. Obje imaju svilene kecelje, pregače i suknje ispod kojih vire ručno heklane čipke, ekleraji, po tadašnjoj modi. Obule su cipele od prave kože. One su ručno rađene kod majstora, šustera u Sonti. Naime, tada je u Sonti postojalo više majstora obućara koji su izrađivali sve vrste cipela, za koje je postojao veliki interes. Kad se Šokica u Sonti lijepo uredila, obavezno je obuvala cipele ili sandale. 
U to vrijeme vjernici su obavezno išli nedjeljom u crkvu na misu. Nedjeljom je nekada bilo i po tri mise. Mala misa za Hrvate u 8 sati, misa za Mađare i Švabe u 9 i velika misa u 10 sati na koju su išli pripadnici svih naroda. Djeca su na misi stajala naprijed odmah iza ograde od kovanog željeza, koja je dijelila oltar i puk. Iza njih su stajale djevojke skroz do klupa, kora. Djevojke su većinom išle na veliku misu. Mnogo je svijeta posjećivalo crkvu, a mjesta je bilo tek toliko da se može stajati i kleknuti. Kad je trebalo kleknuti, djevojke su klečale na goli kamen. Nisu imale nikakav podmetač, dok su mlađe i starije žene imale pod koljenima ćilime, ćilimce. Mlade tek udane žene sve dok ne rode prvo dijete su nosile na misu bijeli ćilimac s vjenčanja. Poslije toga su nosile ćilimac tamnije boje kao što je ovaj na fotografiji. Starice, iako su sjedele u korama, nosile su također vrstu ćilima, guberac, na pruge, tamnijih boja miješanih s bijelim, koji su stavljale kao sjedalo i kad se klečalo pod koljena.
Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata dok je trajala okupacija Vojvodine, djevojke Šokice nisu bile dobrodošle na uobičajena mjesta, već su stajale ispod lukova (tavana), s desne i lijeve strane crkve. I mlade tek udane žene nisu stajale uz kore s jedne i druge strane ulazne staze, već su i one bile potisnute na manje vidljiva mjesta. Svećenik ništa nije mogao učiniti po tom pitanju.
Svečano ruho za misu se izbjegavalo nositi na igranku da se ne bi oznojilo i uprljalo. Ako osoba nije imala drugo, išla je u istom ruhu i na igranku.
Ovakva pozadina na fotografiji kao i podnožje se može vidjeti na mnogim sonćanskim fotografijama. To nam kazuje da je fotografiju snimio Marko Ađin, Marka Đanin (1913. – 1995.), sonćanski fotograf koji je bio rodom iz Bača. Pošto je postao sonćanski zet i došao u Đaninu kuću i on je »postao« Đanin. Ovjekovječio je mnoge osobe i događaje u Sonti. U svojemu domu je osmislio ovakav kutak koji je bio uvijek spreman da se netko fotografira, naslikuje i sačuva od zaborava kao i ove djevojke koje danas s radošću gledaju njihovi unuci i praunuci.
Ruža Silađev