Ne bi, sigurno, bilo kraja nabrajanju svega onoga što salaši predstavljeni u ovom vodiču nude, a za čime život nas sretnika, koji smo imali privilegij omirisati, okusiti i nagledati se salašarskih blaga toliko vapi. Vodič Salaši za Vas, objavljen u nakladi novosadskog Prometeja, odmah to treba reći, napisan je s puno, skoro svim, ako ne i baš svim filigrantski obrađenim detaljima koji dočaravaju izuzetnost ovog ponosa ravnih nam krajolika. On je namijenjen, kako mi je to izričito rekao autor Miroslav Božić, turistički znalac i iskustvenjak, srednjedobnim ljudima oko nas koji, tragajući u užurbanosti života za ostacima želje za nečim drugim, slobodnim i divljim, koju su zatomili u sebi, upravo to nalaze na salašima. »Turistički«, kako ih autor naziva, salaši u Vojvodini, njih 65, poglavito oni u okolici Subotice, Novog Sada i Sombora (njih je najviše), to i nude.
Delicije – i to kakve!
Autor dobro zna da ljubav na usta ulazi, pa, da bi osigurao da se posjetitelji salaša u njih (trajno, ako je moguće) zaljube, predstavlja delicije koje mame osjetilo okusa – i to kakve! Od dudovače do kevedinke, od morčije čorbe do nasuva s krumpirom, od pivčijeg paprikaša do krumpirače, ne bez gomboca sa šljivama i kuglofa. Za neke od njih predstavljeni su i recepti. Da bi se ljubav učvrstila, tu je puno primamljujućih prilika za odmor, no isto tako i mala salaška škola neophodnosti za svakodnevni život za koje čak ni mi koji smo odrasli na selu (sramim se priznati) nikada nismo čuli. Tu su i uvodi sociološko-artističkih naglasaka o gospodarskom značaju salaša, od vremena kada su bili presudni u poljoprivredi orijentiranoj Vojvodini do ovog, sadašnjeg, u kojem sjetno promatramo ruine većine ovih objekata zarasle u dračove, a hitamo u one predstavljene u Vodiču, spremnih (za tu priliku praznih) stomaka.
Sigurna budućnost
U suvremenom shvaćanju salaša razaznaje se propratni efekt listanja i čitanja ovoga vodiča, koji je meni najdojmljiviji: život gazde i gazdarice, uz dječurliju umusanu i u gaćama, te perad (u sličnom higijenskom statusu kao što je dječurlija), u svakodnevnoj prašini, znoju i blatu, život vjere, rada i zahvalnosti salašara gotovo je sasvim zamro nakon mehanizacije poljoprivrede i njezinih propratnih efekata. Tih – pravih – salaša, toga njihova duha jednostavno više gotovo i da nema. Sadašnjim salašima zovemo, među ostalim, i turističko-gastronomske oaze i takvima im se divimo. Ne bez razloga. Oni koji su imali želje, mudrosti, kuraži i velike buđelare i pretvorili svoje ili kupljene salaše u mjesta koja privlače turiste udahnuli su im novi život koji, Vodič to pokazuje i dokumentira, ima sigurnu budućnost. Rečeno stihovima, turistički salaši više nisu oni iz Zvonkove »’Ej, salaši na severu Bačke«, već mnogo više sliče onome iz Čoline »Jedne zime s Kristinom«.
Za nadati se je da će budućnost turističkih salaša biti oplemenjena mudrim strategijama razvitka »salaškoga« turizma, financijskim potporama i isplaniranom promidžbom. Moderni salašari, čiji objekti su dobrim dijelom predstavljeni u ovom vodiču, to su svakako zaslužili. Neka nas ovaj vodič zaista odvede na nepoznata mjesta, tu, na dohvat ruke, u kojima ćemo uživati. On ih je stvarno pun.
Marko Tucakov
