Za osam dana bit će godinu dana kako je Služba za energetiku i promet obavijestila Subotičane da će od 19. kolovoza do 31. prosinca 2017. biti zatvoren promet u Ulici Subote Vrlića zbog, kako je u priopćenju navedeno, »izgradnje stambeno-poslovnog objekta«. Nije tada u priopćenju, kako smo već pisali, navedeno niti tko radi niti što gradi niti bilo što drugo što bi upućivalo na to stoji li iza izgradnje nepoznatog objekta interes lokalne vlasti, privatne tvrtke ili obostrani?
To sramežljivo priopćenje sljedeće će nedjelje obilježiti prvi rođendan, a građani Subotice ni danas pojma nemaju kako će izgledati fantomski objekt čije se konture naziru iza ograde na mjestu nekadašnje pivnice Rog, jer investitor (DG Company, za neupućene) na mjestu gradnje nije postavio ploču o tome tko je, što, pošto i dokle gradi, pri čemu je sve to promaklo i građevinskoj inspekciji koja ili tuda ne prolazi ili takvu vrstu (zakonske) obavijesti ne smatra bitnom da bi dala nalog za obustavu gradnje, ili pak rušenja započete građevine. Stvar s misterioznim objektom na uglu ulica Dimitrija Tucovića i Subote Vrlića utoliko je gora jer se pokazalo da – osim evidentnih problema s dioptrijom kompletne postave građevinske inspekcije – i gradska Služba za energetiku i promet boluje od demencije: od 31. prosinca 2017. prošlo je više od sedam mjeseci, a promet na relaciji Subote Vrlića gore – Subote Vrlića dolje i dalje je zatvoren kako ne bi remetio promet koji se odvija u dvorištu privatnog investitora.
Virusom 3 N (»ne znam, ne radim, jer ne smijem«), a koji u sebe uključuje čitav spektar potencijalnih bolesti, zaražene su i ostale strukture lokalne vlasti. Za razliku od gradske Službe za energetiku i promet nedementni čitatelj sjetit će se recimo da je nakon poduže prepiske na relaciji Ja – Komunalna inspekcija (Gradska kuća), koja se odvijala skoro dva mjeseca prošloga ljeta, iz potonje jedva iščupan odgovor da je investitor prošle godine iznikle zgrade pored Gimnazije u Ulici Sándora Petöfija protuzakonito iščupao tri stabla gelegunje, te da će za to biti primjereno kažnjen u iznosu od pet do dvadeset tisuća dinara (ovisno o tomu je li fizička ili pravna osoba) i da će (za opomenu drugima kako prolaze nevaljalci, prim. a.) o svom trošku morati zasaditi nova stabla. Rezultat svega i više je nego jadan (bar za potpisnika ovog teksta): javnosti je nepoznato je li gradski proračun prošle godine bio bogatiji za nula, pet ili dvadeset tisuća dinara na ime naplaćene mandatne kazne DG Companyju za kog se utvrdilo da krši zakon i čini štetu tako što uništava prirodu, ali se svatko svakodnevno može uvjeriti u to da na mjestu počupanih drva nema novih zasada.
A kada smo već kod tog simpatičnog objekta pored Gimnazije (koji je također nesmetano nastajao na sličan način kao i ovaj u Borovo sokaku), prisjetimo se još jednog simpatičnog događaja: niti Služba za energetiku i promet, niti komunalna ili već neka druga inspekcija, niti gradonačelnik Bogdan Laban nisu dali odgovor na pitanje koliko je Javno komunalno poduzeće Parking oštećeno zbog zatvaranja prometa u Ulici Sándora Petöfija godinu i pol dana, koliko je DG Companyju trebalo da na javnoj površini obavi svoje privatne poslove. Očekivanja da će se tim povodom očitovati sam oštećeni, Parking dakle, još su i gora od virusa 3 N, jer je suština cijele priče sadržana u jednostavnoj definiciji: pravi se lud da ne bi ispao budala. Po nepisanom pravilu kod nas za prvo si nagrađen, a za drugo – nagrđen.
Z. R.