U znak sjećanja na jednu od najreprezentativnijih građevina u Šidu danas su ostale samo stare fotografije, zapisi šidskih kroničara i sjećanja. A riječ je o ljekarni, Kozjakovoj apoteci smještenoj u centru grada, čiju gradnju je davne 1925. godine započeo Emil Kozjak. Apotekar Josephus Augustus Koziak, 1850. godine otvorio je prvu šidsku ljekarnu i ubrzo je postao jedan od jačih srijemskih ljekarnika. Zahvaljujući kvalitetnom i poštenom poslovanju i stjecanju velikog kapitala, Kozjakovi su postali dio najvišeg društvenog sloja. Nakon Drugog svjetskog rata obitelji Kozjak je oduzeta ljekarna i veći dio imovine i oni su se tada preselili u Zagreb. Zgrada ljekarne je ubrzo srušena do temelja i na taj način su uspomena i naslijeđe generacije šidskih apotekara uništeni. Za ovu zgradu mnogi Šiđani su ostali sentimentalno vezani, jer je ona svojom monumentalnošću i ljepotom plijenila sve, kako građane tako i mnoge putnike namjernike.
Obitelj apotekara
Jedan od vrijednih Šiđana, po profesiji arheolog, koji je do sada izdao više knjiga o povijesti Šida i stanovništva u njemu, među ostalim i o znamenitim obiteljima i značajnim građevinama, je Radovan Sremac. Zahvaljujući njemu ostali su dragocjeni zapisi i o obitelji Kozjak.
»Rodonačelnik obitelji Kozjak u Šidu je August I. Rođen je 1816. godine u Sremskim Karlovcima, od oca Andrije učitelja, i majke Magdalene. August I. je diplomirao farmaciju u Pešti 1838. godine. Radio je u ljekarnama u Bukureštu, Rumi i Beogradu. Nije poznato kada se doselio u Šid, ali je to moralo biti između 1846. i 1850. godine. Vjenčao se u Gibarcu 1857. godine s Mathildom Shutz iz Moldavije«, navodi Sremac.
Milan (Emilius Josephus Koziak) je bio najmlađi sin Augusta I. Kao glavni nasljednik očevog imanja ostao je u Šidu i nastavio očevu apotekarsku karijeru. Oženio se 1891. godine sa Šiđankom, porijeklom iz Srijemske Mitrovice, Julkom Stefanović s kojom je imao četiri kćeri i sina Đoku-Đuru, za koga se kaže da je bio veliki ljubitelj slikarstva Save Šumanovića.
Uspomene i sjećanja
Đoka-Đura Kozjak se s obitelji nakon rušenja zgrade ljekarne preselio u Zagreb gdje je i umro 1959. godine. Jedino što danas podsjeća na ove velikane farmacije jest njihova stara kuća u Šidu, danas zgrada Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje i JKP Vodovod. Tu kuću je udovica Julka Kozjak ostavila svojim unucima, koji, nažalost, nikad nisu uspjeli ući u posjed iste.
»Jedini cilj prilikom rušenja stare ljekarne bilo je oslobađanje prostora za novu zgradu. Nije se vodilo računa ni oko čega. Usamljeni primjeri dokumentiranja objekta jesu fotografije šidskog fotografa Đoke Karafilovića. Izgleda da su jedini pribrani Šiđani u momentu rušenja ljekarne bili radnici Galerije slika Sava Šumanović. Oni su preuzeli dio sačuvanog namještaja i jedan ukrasni medaljon koji je krasio enterijer apoteke. U tim poslijeratnim godinama, kada je uništavano sve što je predratno i ugledno, jedan dio apotekarskog naslijeđa Kozjakovih sačuvali su magistar farmacije Andrija Mirković i Borislava Šumanović. Zahvaljujući ovim supružnicima danas imamo, među ostalim, sačuvane diplome Augusta I., Milana i Đure Kozjak«, navodi Sremac.
Osim obitelji Kozjak, još neke od znamenitijih i imućnijih obitelji iz Šida su ekonomski uništene u ratu. Stanivukovići i Trumići su neki od onih koji su svojim vrijednim radom umnogome zadužili društvo. Njima je u poslijeratnoj nacionalizaciji oduzet skoro cijeli posjed. U pitanju su veoma bogate obitelji Stanivukovića, koji su bili vezani za zemljoradnju i trgovinu stokom, zahvaljujući čemu su i stvorili kapital od nešto manje bogate obitelji Trumić, koja je više težila visokom obrazovanju i državnim službama. Tijekom vremena neke grane ovih obitelji su izumrle, neke su ekonomski propale, dok su se neke približile vrhu onovremenog društva. Danas potomcima i ovih sremačkih velikana ostaje samo da se ponose svojim precima i da im prenose sjećanja na njih.
S. Darabašić
