Dišu ovih dana Somborci, što bi rekli, na škrge. Guše se u sparnom i vlažnom zraku i čim obave potrebne poslove bježe u prvu hladovinu ili se bućnu u kakvu vodu. Doduše, u onu na bazenu ovih dana baš i nisu mogli, jer bazen malo-malo pa nije radio. Kažu procurio. I to baš u špicu sezone, u jeku vrućina. Rekli bi Somborci – baš nemamo sreće. Doduše, nije sve tako crno, jer alternativa je Štrand ili kakvo drugo kupalište na Dunavu i kanalskim obalama. E sad, oni koji bi da se u vodu bućnu s betona, a ne s pijeska ili munjevite kanalske obale morali su čekati krpanje bazena. Jednom, pa još jednom. 
A kad navečer konačno malo osvježi, okupani ili ne, Somborci prirodno požele i negdje izaći. Da recimo uživaju u kakvom koncertu, ili kakvom drugom zanimljivom događanju. Primjerenom ljetu, kada je (bez obzira bili na odmoru ili ne) sve nekako opušteno, neopterećujuće. Ali tu im baš neće ići. U najboljem slučaju mogu odabrati kakvu ljetnu baštu. Ako imaju sreće (čak) i sa živom glazbom. I to im je to. Ako hoće nešto više od toga, zalud će obilaziti centar grada, listati lokalni tjednik, a sve u potrazi za kakvim zanimljivim ljetnim hepeningom.
Zalud, jer Somborsko ljeto odavno je prošlo. Još onda kada se ugasila (kratkotrajna) vatra na somborskom kotliću, a bijaše to još prije mjesec dana. I tu je ljeto završeno. Barem za one koji bi trebali osmisliti sadržajno ljeto za one koji su ostali u Somboru, ili su u njega došli. Načina je mnogo. I bez nekih velikih novaca. Samo se treba sjetiti i malo zalaktiti. A izgleda da baš toga manjka. Ideja i malo dodatnog angažiranja. I onda je ovo somborsko ljeto takvo kakvo je. U najboljem slučaju kakva ljetna bašta. Ona javna ili ona u intimi kakvog lijepog kućnog dvorišta. I ako je nešto za  utjehu, ove godine nema komaraca.
Za one strpljive preporuka je da sačekaju Art okupaciju, ili u prijevodu večer kada će grad okupirati studenti glazbe i glume izvodeći svoje programe na mogućim i nemogućim mjestima u gradu. Tko ima strpljenja čekati još mjesec dana.  
Z. V.