Na ulazu u Mirgeš iz pravca Subotice, iza ograde i ekonomskih objekata, od pogleda s ceste krije se divan kaštel sa, sada, neuređenim i neodržavanim parkom ispred zanimljivog trijema s polukružnim svodovima. Profesor Branko Ćupurdija u knjizi Stambena arhitektura subotičkih salaša, majura i poljoprivrednih kombinata (iz koje potječe fotografija kaštela Stipićevih iz 1938. godine) navodi kako se ovaj objekt »može svrstati u sam vrh secesionističke arhitekture na subotičkoj periferiji«.
Veliko imanje s kaštelom u Mirgešu kupili su Nikola i Roza Stipić, a nakon povratka sa studija preuzeo ga je njihov sin Jakov. U Mirgešu je Jakov 1936. godine započeo život sa suprugom Katarinom, također rođenom u familiji Stipić, a zatim i udanom u familiju Stipić. Daleki preci su im bili zajednički. 
Obitelji je nakon Drugog svjetskog rata oduzet veliki posjed (površine oko 100 hektara) i time postao društveno vlasništvo. Kaštel, do tad stambeni objekt, neko vrijeme bio je upravna zgrada državnog poljoprivrednog gospodarstva, potom je imao nekoliko namjena (pripadao je Peščari), a služio je i kao skladište.  
Kazivanja Jakovljevog i Katarininog sina Nikole (preminuo 2008. godine) o povijesti obitelji, kao i sjećanja na vrijeme oduzimanja posjeda ostala su zabilježena u knjizi Stare subotičke obitelji: »Kada su nam oduzeli imanje, svi smo došli kod majke i dide u varoš. Tako da nas je u toj kući u dvi sobe bilo sedmoro – majka i dida, brat i ja sa roditeljima i stric… Oduzeti su posedi i o tome se više nije divanilo. Nešto više sam saznao istražujući poslednjih godina…«.