Snovi su čudna stvar. Tu djelatnost ljudskog mozga zasad ne može nitko kontrolirati, eventualno vam može uskratiti san ili raditi takve stvari da nemirno spavate. U njima se možete ponovo sresti s pokojnicima koje ste voljeli. Ja recimo redovito sanjam pokojnu majku i oca, zajedno ili pojedinačno. U snovima nisu ni mladi ali ni stari, čini mi se da su vječito mladoliki. Prije sam često sanjao da umijem letjeti kao ptica, napravim par zamaha rukom i već sam u zraku. Tim postupkom sam često bježao, kada su me u snovima neki proganjali. U mlađim danima nekoliko puta sam sanjao da ležim na tramvajskim šinama, tramvajska kola nailaze, a ja sam ukočen i ne mogu se pokrenuti kako bih pobjegao i na koncu sam se probudio. Prije nekoliko dana imao sam jedan čudan san, koji se također završio naglim buđenjem. San je bio tako čudesan da sam odlučio svoja sjećanja podijeliti s vama.
Svi na Palić
San je također počeo s tramvajem, ali sada smo s obitelji žurili da već rano ujutro uhvatimo elekrični vlak za Palić. Naravno, stari dobri tramvaj je obnovljen u cijelom gradu. Mi smo sa stajališta u Rudić ulici ljetnim, otvorenim kolima išli na palićki Muški štrand da prisustvujemo otvaranju wellnes i hotelskog centra. Ovaj događaj se već davno očekivao u cijelom gradu, ali i široj regiji. Nakon silaska s tramvaja ušli smo u velebnu park-šumu u kojoj je na mjestu oronule zgrade reda kabina nikla moderna jednokatnica, zgrada s luksuznim apartmanima. Stambeni apartmani su građeni u tzv. dupleks sistemu, znači na prizemlju se nalazi terasa, boravak i čajna kuhinja, a na katu su sobe za odmor i spavanje. U potkrovlju su sobe s kupaonicom ispred kojih se prostire terasa, s koje se otvara divan pogled na malo ustalasalu vodu jezera. Za divno čudo, voda jezera je imala svijetlobraunsku boju i bila je prozirna, tako da kad sam ušao u nju i zaustavio se lebdeći u vertikalnom položaju, mogao sam vidjeti palčeve na nozi. Djeca su odmah odjurila isprobati raznorazne tobogane, bazene u kojima se talasa voda i razna čuda suvremene vodeno-zabavljačke tehnologije. Mi stariji smo isprobavali bazene s ljekovitom vodom, razne topline. Poslije smo se našli u lijepom ribljem restoranu na obali jezera u kojem smo pojeli sjajno na roštilju pripremljenog smuđa. Djeca su se još malo kupala u jezeru, zatim su se sunčala na velikom drvenom molu, a mi smo sjedili u hladu, držeći se podalje od sunčevih zraka. Dosta rano smo krenuli kući, jer smo uspjeli dobiti kartu za večerašnju predstavu na festivalu opera.
U kazalištu
U obnovljenoj kazališnoj zgradi u tri kazališne dvorane događali su se raznorazni igrokazi, u komornoj dvorani koja se zove i »Hrvatska scena« igrao se suvremeni baletski perfomans. Na sceni »Mađarskog narodnog teatra« predstava rock-opere Kralj István već je bila u toku, kada smo mi stigli na predstavu koja se održavala na sceni kazališne-koncertne dvorane. Naravno, to je bila već dugo očekivana operna predstava HNK-a iz Zagreba koja je kao stalni gost ovoga puta izvodila operu Ivana Zajca Nikola Šubić Zrinski. Za divno čudo, svi gledatelji su, zajedno s izvođačima pjevali poznati zbor iz finala opere: »Svi u boj, u boj«. Nakon predstave skoknuli smo na jedno pićence u novi klub »Ljubitelja umjetnosti« u kojem su zidovi bili ukrašeni plakatama za sutrašnju predstavu opere Narodnog pozorišta iz Beograda. Na repertoaru će biti malo poznata opera mađarskog kompozitora Ferenca Erkela: Đurađ Branković (u originalu Brankovics György). Žurno smo popili jedan konjak, jer smo hitali da ne propustimo događanja na glavnom trgu.
Munja je kriva!
Glavni trg je bio krcat raznim navijačkim grupama koje su željele da na okolo postavljenim ogromnim video-ekranima promatraju finale Europskog prvenstva u nogometu. Ono što mi je bilo čudno na trgu je da nisam vidio nikakav spomenik, a voda zelene fontane je tiho žuborila. Svuda okolo su bile postavljene prigodne šatre iz kojih su vrijedni djelatnici žurno raznosili piće, uglavnom su svi pili točeno ili flaširano pivo raznih proizvođača. Vladalo je veliko uzbuđenje, što nije ni bilo čudo. Naime, u finalu su trebali igrati reprezentativci Srbije i Kosova. Srbija je u polufinalu pobijedila pomlađenu reprezentaciju Hrvatske, a Kosovo izabrane mađarske nogometaše. Navijačke skupine su pjevale prave, istinske navijačke pjesme i nikakve uvrjedljive parole nisu se mogle čuti; poput onih »Ubij, ubij...« i slične. Utakmica je počela u izuzetno fer igri. Nitko nije pravio nepropisna uklizavanja, nije bilo vučenja dresa protivnika kao ni udaraca laktovima. Nažalost, jedna munja je udarila u neposrednoj blizini moje kuće, ogromna bijela svjetlost i prasak su ispunili moju sobu. Skočio sam iz kreveta i nisam saznao rezultat nogometne tekme.
