Prije točno 50 godina, 1968., održano je prvo Takmičenje risara, prva gradska Dužijanca, zapravo te godine je Dužijanca izašla na ulice grada Subotice, a prije 25 godina, 1993., su se Katolička Crkva i Grad Subotica ujedinili i od tada, pa sve do danas, skupa zahvaljuju Bogu za plodove zemlje. Svi ovi zlatni i srebrni jubileji bili su povod za ograniziranje svečane akademije, na kojoj je organizator – Udruga bunjevačkih Hrvata Dužijanca, zahvalila svima koji su radili ili još uvijek rade za Dužijancu. Na akademiji, koja je održana 19. srpnja u Velikoj vijećnici Gradske kuće, dodijeljene su zahvalnice, plakete i statua risara. Statua risara, kao najvrednija nagrada dodijeljena je Subotičkoj biskupiji, Gradu Subotici, Hrvatskom kulturnom centru Bunjevačko kolo i Lazi Vojniću Hajduku, dugogodišnjem predsjedniku OO Dužijance.
Dužijanca jučer, danas, sutra
Na početku akademije o povijesti, sadašnosti i budućnosti Dužijance govorio je predsjednik UBH-a Dužijanca mons. dr. sc. Andrija Anišić koji se osvrnuo na nastajanje Dužijance. Podsjetio je nazočne i kako je 1968. godine Dužijanca izašla na subotičke ulice i gradski trg. Naime, skupina intelektualaca bunjevačkih Hrvata organizirala je i napravila folklorno-turističku manifestaciju koju su također nazvali Dužijanca. Dužijanca 1968. godine bila je veličanstvena manifestacija koja je okupila oko 1.200 sudionika povorke, brojna kola, karuce, iznesene su prvi puta radne mašine, a tijekom povorke je prikazana i sama vršidba. Sve to pratilo je između 80 i 100 tisuća ljudi. Iako na dva kolosijeka, Dužijanca je postala jedinstvena manifestacija.
»Takva Dužijanca je održana svega četiri puta, i onda je prešla u ruke socijalističkog saveza koji je nastojao od Dužijance učiniti sve ono što ona nije bila. Da bude manifestacija naroda i narodnosti, a ne slavlje običaja jednoga naroda. Tada su došle devedesete, i s demokratskim promjenama omogućeno je i drugačije slavlje Dužijance. Ona je tada prešla u ruke KUD-a Bunjevačko kolo koji je imenovao organizacijski odbor Dužijance. To se dogodilo 1993. godine i Dužijanca je sada jedinstvena manifestacija u regiji koju zajedno organiziraju Katolička Crkva i Grad Subotica. Tadašnjem predjedniku OO Dužijance pripala je čast i odgovornost da na temelju prijašnje, provede novu koncepciju Dužijance u kojoj su sve priredbe i svi vidovi svetkovanja Dužijance objedinjeni i usklađeni poštujući autonomiju crkvenog i svjetovnog područja«, rekao je mons. Anišić.
Također je najavio novi projekt Udruge, Risarski salaš, čiji je idejni tvorac Lazo Vojnić Hajduk.
Dužijanca je znak nacionalnog i vjerskog identiteta
Nazočnima su se obratili i opunomoćeni ministar Veleposlanstva Republike Hrvatske u Beogradu Ivan Sabolić i predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća dr. Slaven Bačić. Sabolić je u svom govoru naglasio kako je Dužijanca kroz cijelo jedno stoljeće uspjela sačuvati svoj identitet, kontinuitet i prepoznatljivost, te se othrvala promjenama vremena, sačuvala i gradila kulturu bunjevačkih Hrvata koji ponosno baštine bogatstvo svojih predaka.
»Dužijanca je znak nacionalnog i vjerskog identiteta«, kazao je Sabolić.
Slaven Bačić je u svom govoru podsjetio nazočne da je Hrvatsko nacionalno vijeće Dužijancu i Dužionicu uvrstilo među tri manifestacije od pokrajinskog značaja za Hrvatsku nacional-nu manjinu u Vojvodini.
»Dužijanca nije nikakav agrarno-magijski običaj kako je neki smatraju, već je zahvala Bogu za žetvu i kruh naš svagdanji. Ovakvu zahvalu poznaju i drugi narodi, ali se kod nas bunjevačkih Hrvata ona najduže očuvala i dobila najorganiziraniji oblik«, istaknuo je Bačić.
U povijesti Dužijance puno je ljudi koji su dali svoj doprinos kako u organiziranju, tako i njenom napretku. Predsjedništvo Udruge, u sastavu predsjednik mons. dr. Andrija Anišić, direktor Marinko Piuković i dopredsjednica Ljiljana Dulić donijeli su odluku o dodjeli zahvalnica, plaketa i statua, te je na ovoj akademiji dodijeljeno 30 plaketa i četiri statue. Statue kao i plakete izradio je umjetnik Franjo Mačković, a Igor Kulčar, livac iz Subotice je plakete i statue izlio u bronci. Na plaketi u reljefu oslikan je risarski par, risar nosi kosu, a risaruša grablje, dok sa strane piše Dužijanca 2018. Također, tijekom akademije organizatori su zahvalili svim župama, institucijama, tvrtkama, sponzorima, donatorima, javnim komunalnim poduzećima i medijima, a pojedincima su i uručene zahvalnice.
Zajedničkim snagama
U ime Grada Subotice nazočnima se obratila zamjenica gradonačelnika Tímea Horvát i čestitala jubileje. Istaknula je važnost što Grad Subotica sudjeluje u organiziranju Dužijance već četvrt stoljeća, kao jedne od najljepših manifestacija koju je grad uvrstio među manifestacije od posebnog značaja.
»Dužijanca sa svim manifestacijama, duhovnog i kulturnog karaktera obogaćuje i oplemenjuje naš grad. Neka i ova proslava bude potvrda da možemo, iako različiti, zajedno raditi za dobrobit svih građana Subotice«, rekla je Tímea Horvát.
U ime svih nagrađenih riječi zahvale uputio je i Lazo Vojnić Hajduk, koji je istaknuo kako ovo priznanje svima koji su godinama radili, puno znači.
»Imali smo jedan jedini cilj, a to je da zajedničkim radom doprinesemo afirmaciji bunjevačke tradicije, običaja i kulture, te da sačuvamo nacionalni identitet kroz Dužijancu, a da ujedno budemo prisutni u javnosti i dajemo do znanja da možemo skupa.«
U kulturno-umjetničkom programu sudjelovali su Subotički tamburaški kvartet i operna diva, sopranistica Alenka Ponjavić Vojnić te su skupa izveli Ariju Ruže iz opere Dužijanca dr. Josipa Andrića u aranžmanu Stipana Jaramazovića, a dirigirala je Sonja Berta. Hrvatska zajednica se tako može pohvaliti činjenicom da ima i operu Dužijanca. Stihove pisca i svećenika Alekse Kokića Pisma risara govorio je recitator Davorin Horvacki. Tijekom večeri prikazana su dva filma o Dužijanci iz 1968. i 1993. godine koje je pripremio Zvonimir Sudarević uz asistenciju Marinka Piukovića.
Projekt svečane akademije podržali su Vlada Autonomne Pokrajine Vojvodine, Pokrajinsko tajništvo za obrazovanje, propise, upravu i nacionalne manjine i Grad Subotica.
Ž. Vukov
