Koliko smo samo puta bili pokradeni, izigrani, prevareni, zakinuti? I tek naknadno shvatili sve to. I bilo je, naravno, kasno. I bili smo tužni i bijesni. »Zašto baš mene to da snađe«, rekli bismo, onako, više za sebe. Sombor je, osim onoga »najzeleniji«, osim onoga »grad fijakera i tamburaša« i grad biciklista. Pa zato u Somboru i nije neka vijest kad vam zaključan ili nezaključan (svejedno) bicikl ukradu. Iz centra grada, ispred kakvog dućana na periferiji, ispred zgrade… Ne, to nije vijest, već više gradski  »folklor«,  koji svakog ljeta, malo-malo pa nekog Somborca – zadesi. Većina ukradenih bicikla, kažu »upućeni«, »putuje« na jug zemlje u praznim kamionima koji su prethodno dovezli papriku, luk, rajčicu i ostalo povrće. Tek, da se ne vrate prazni. Pa  dobro, znam, sada se pitate što je onda tu vijest? Zvuči za Ripleya, ali nije. Istina je. Ovih kišnih srpanjskih dana, ispred zgrade, poprilično vremešan, star, bicikl, nezaključan. Nestao. Popodne. Ili još bolje – od nepoznatog počinitelja »otuđen«. Kad ono sutra ujutro, na zaprepaštenje vlasnika, bicikl uredno parkiran, na mjestu gdje je bio prije. Pa koga osuditi? Onoga koji nije bicikl zaključao (nikakva garancija ), ili onoga kome je on ponuđen na »izvolte«? Pravog odgovora (kao) da nema. 
Prvo, alal vera »pozajmljivaču«! Mora da mu je bilo veoma hitno da uradi to što je uradio, ali vrjednije od toga je čast – ili savjest – da dvokotač vrati na mjesto gdje ga je i »preuzeo«. Doduše, malkice osakaćen. Ali u voznom stanju. Dakle, sve pohvale »pozajmljivaču«. Drugo, ovo je priča i o našim navikama, točnije nehaju. Sve u stilu – ma neće se, valjda, meni to dogoditi! Ostavljamo dvokotače (nezaključane) ispred pošte, ljekarne, trgovine... Ma, samo da trknem... i eto mene. 
Ali, netko kao da to prati. I vidi. I eto belaja. Nema bicikla.  
Pouka je i više nego jasna: ako želite sačuvati svoj dvokotač, pogotovo ako je nov, onda ga morate i više nego paziti.
»Pozajmljivaču«, koji je predmet ove priče – kapa dolje! Vrijedan je svake pažnje zato što je učinio nešto što bi rijetko tko uradio. Pogotovo kod nas. Takvih, kakvi jesmo.
Z. V.