Voda iz Lemeške banje po ljekovitosti ravna je vodi iz čuvenih toplica Harkány u Mađarskoj, a ljekovito blato onome iz Igala u Crnoj Gori. Tako kažu, a je li to danas točno ili ne, može se samo nagađati, jer je Lemeška banja zatvorena desetljećima. Nema više ni ljekovite vode, ni blata, propadaju nekdašnji bazeni, nekadašnje jezero zaraslo je u trsku, a zgrada se polako urušava pod teretom godina i nebrige. Ta slika uskoro bi se mogla početi mijenjati. Ne, neće u Lemešku banju uskoro doći kakav zainteresirani investitor s otvorenim računom i željom da preporodi nekdašnje toplice, već će početak biti mnogo skromniji – tek studija koja treba pokazati kolika je ljekovitost vode i blata u Lemeškoj banji, koliko je opravdano ulagati u njenu obnovu i na koji način privući turiste u ove zaboravljene i zapuštene toplice.

Početni korak

Ta studija izvodljivosti bit će materijal koji bi ubuduće trebao kvalificirati Lemešku banju kao lokalitet u koji se isplati ulagati, bilo da su ti ulagači investitori ili kasa države i Pokrajine koje bi možda na nekom natječaju prepoznale značaj ulaganja u Lemešku banju. Studija izvodljivosti bit će urađena  kao dio projekta Razvoj turizma zasnovan na lokalnim kulturnim i prirodnim resursima, koji realiziraju MZ Svetozar Miletić (Lemeš) i Općina Bácsbokod  (Bikić) u susjednoj Mađarskoj, u okviru programa  Interreg-IPA CBC Mađarska – Srbija. Ukupna vrijednost projekta je 193.000 eura. Od tog novca više od polovice, točnije 100.208 eura, dobit će Lemeš, a Lemeška banja samo je dio aktivnosti koje će biti urađene zahvaljujući novcima koji su došli iz europske kase. 
»Kroz ovaj projekt organizirat ćemo tri manifestacije koje prezentiraju kulturno naslijeđe i gastro običaje. Jedna od njih realizirana je prošlog tjedna, a bila je to četverodnevna proslava Dužijance, u rujnu će u Lemešu biti održan Lemeški kulen fest, a naredne godine međunarodni susret plemićkih mjesta«, kaže predsjednik Savjeta MZ Svetozar Miletić Dejan Đurković.  
Sama studija izvodljivosti zapravo će biti dokument koji treba pokazati koje su mogućnosti iskorištenja Lemeške banje, pojasnio je menadžer projekta Vladimir Perović. 
»Studija će obuhvatiti i teoretski i praktični dio u smislu sadašnjeg stanja, uzimanje uzoraka i analizu vode i ljekovitog blata, tržišne mogućnosti korištenja ovih toplica. Bit će to jedan dokument koji će sveobuhvatno analizirati stanje i mogućnosti razvoja Lemeške banje. Bit će to samo prvi korak, a nastavak bi trebala biti projektno-tehnička dokumentacija. Studija treba biti završena do sredine prosinca i to je taj prvi korak«, kazao je Perović. 
Po njegovoj procjeni sama revitalizacija Lemeške banje trajat će godinama i morat će se raditi fazno. 
A tom prvom koraku prethodili su višegodišnji napori lemeške mjesne zajednice koja je uspjela Lemešku banju, konačno, uknjižiti kao vlasništvo Grada Sombora. A ono što je ostalo nije mnogo.

Stoljetna povijest 

Od Lemeške banje još je ostala oronula centralna zgrada kojoj su odavno izbijeni svi prozori i vrata, a sada se urušava i krovište, ostatci dva velika bazena, nekdašnje jezero čiji je jedini vidljivi trag zarasla trska i dio nekadašnjeg parka u kome više nema ni klupa ni staza za šetnju. Nema više ni objekta s kadama i svlačionica. A cijela priča počela je još koncem XIX. stoljeća. Prvo su u Lemešku banju tragom vijesti o ljekovitoj vodi i blatu stizali ljudi iz Sombora, Baje, Bezdana, pa čak i Budimpešte, pa se onda počelo razmišljati o otvaranju toplica. 
»Dvadesetih godina XX. stoljeća funkcioniralo je dioničko društvo Lemeška banja, a vlasnici dionica bili su mjesni plemići. O posjećenosti lječilišta tih godina govori i podatak da je banja imala svoj fijaker koji je goste prevozio od željezničke postaje do same banje. Poslije Drugog svjetskog rata banja je nacionalizirana i postala je društvena svojina. Bazen je izgrađen 1951. godine i dugo je to bio jedini bazen u somborskoj općini. Punim kapacitetom radile su i kade za blatna kupanja, a dnevno je na trepiji bilo i po 70 pacijenata«, kaže predsjednik Asocijacije za razvoj sela Svetozar Miletić Aleksandar Vidaković.
Te »zlatne« godine Lemeške banje trajale su do konca 70-ih. Nevreme i nesretno odabrani zakupci dokrajčili su ove toplice, a godine koje su dolazile potpomogle su da od nekdašnja banje ostane ružna slika ruševnog i zapuštenog prostora.
Zvuči nevjerojatno, ali početkom 80-ih godina prošlog stoljeća, kada se već nazirao kraj ovim toplicama, izgrađen je novi veliki bazen, koji nikada nije ni dobio uporabnu dozvolu, a čim je završena njegova gradnja, iz njega je stavljeno upozorenje: kupanje nije dozvoljeno.
Z. Vasiljević