Uz cestu iz Subotice ka Starom Žedniku još ima nekoliko objekata koji se kroz dulje vrijeme smatraju lokalnim toponimima, tj. odrednicama za preciziranje lokacija na tom teritoriju između grada i sela. Među takvim lokalnim toponimima ili mjestima su: Radina mijana (koja više ne radi); Cvijina škula (odavno promijenjene namjene) i u neposrednoj blizini škole je Monika (također »mijana«). Prema navedenim imenima prepoznaju se i autobuske stanice.
Zgrada Cvijine škule i danas postoji, iako je vjerojatno najstarija među nekadašnjim salaškim školama u ovom području, napravljena još krajem devetnaestog stoljeća i sa zidovima nabijenim od zemlje – nabijanica, za razliku od školskih objekata koji su potom, u prvim godinama dvadesetog stoljeća, zidani od opeka. Cvijina škula čvrsto stoji, jer je objekt stalno održavan i o njemu se brine. Nakon što je sedamdesetih godina prošlog stoljeća ovdje prestala funkcionirati škola, zgrada je prenamijenjena u stambenu. Spletom životnih okolnosti s ovom školom povezane su četiri generacije iste obitelji, te i najmlađa, obitelj Oskara Vojnića, koja u ovoj zgradi danas živi, ali i čuva sjećanje i fotografije iz ranijih vremena. Prema obiteljskom sjećanju, uz Cvijinu škulu doselili su se davno Oskarovi prababa i pradjed, Julija i Antal Pinter, jer je Julija bila domarka škole. I tu ostali živjeti sa svojom djecom. Kada je škola vremenom zatvorena, obitelj je odlučila otkupiti ove objekte.
Nekada je Cvijina škula bila od važnosti za puno djece iz njenog najbližeg okruženja, jer se nalazi u blizini starog puta pod imenom Bećar atar, uz koji su u prošlosti bili nanizani brojni salaši, a danas ih više nema.