Prve igre planirane za 25. ožujka 1857. na kraju su odgođene za godinu dana. Te 1858. godine najzad se rodila kraljevska naredba o obnavljanju olimpijskih igara. Sadržala je  16 paragrafa u kojima je između ostalog stajalo:
1. svake četvrte godine u Ateni treba organizirati olimpijske igre,
2. istovremeno trebaju se organizirati izložbe na kojima se trebaju prikazati specifični novi proizvodi grčke poljoprivrede ili industrije i proizvodi karakteristični za grčku kulturu,
3. predsjednik budućeg organizacijskog odbora je ministar unutarnjih poslova,
4. kako sudionici, tako i suci, mogu biti samo Grci,
5. svaka nagrada, trošak – između ostalog i renoviranje stadiona – ne terete državni proračun.
Po planu, prve »olimpijske igre« trebalo je organizirati u listopadu 1859. Pobjednici bi po natjecateljskim disciplinama dobijali razne gotovinske novčane nagrade u drahmama kao i zlatne, srebrne i brončane medalje (s likovima Ota I. i Zapasa) za pobjedu, odnosno plasman.
Igre su se trebale održavati nedjeljom. Za prvu nedjelju bilo je predviđeno otvaranje igara uz vjerski obred, održavanje znanstvenih predavanja, odnosno promocije i prikazi knjiga, a druge nedjelje na programu bi bila izložba životinja dopunjena konjičkim utrkama s novčanim nagradama. Treće nedjelje bila bi na redu dodjela nagrada nagrađenim izlagačima na poljoprivrednom sajmu (izložbi) kao i  atletska natjecanja na starom (renoviranom) stadionu. Novčane nagrade određene su u iznosu od 50-100 drahmi, a pobjednici bi, po antičkom modelu, dobijali i lovorov vijenac. Za mjesto natjecanja određen je antički stadion Panatenaia kojeg je trebalo značajno očistiti, jer se tijekom vjekova koristio za svakakve namjene i bio je u prilično zapuštenom stanju. Četvrte nedjelje željeli su predati nagrade vezane za industrijski sajam, a kao vrhunac predvidjeli su uručenje nagrade prvonagrađenom piscu u natjecanju grčkih dramskih pisaca s praizvedbom pobjedničkog djela –  drame.
Međutim, u pripremi atletskih (sportskih) natjecanja nedostajala je koncepcija, a u odnosu na predviđene izložbe i sajam smatrali su ih drugorazrednim. Brojni pisci i pjesnici, među njima i Minas Mimoides (tada živio u Parizu) pisali su da materijalno pomaganje natjecanja, sređivanje i obnova stadiona nije bačeni novac. Vijest o organiziranju igara proširila se tako i po Europi. Jedan engleski novinar – izvještač iz Atene – u listu Eddower’s Shrewsburry Journal objavio je članak s najbitnijim detaljima o igrama: »održavat će se svake četvrte godine u Ateni u antičkom stadionu Panatenaia, organizovat će se poljoprivredna izložba i sajam industrije, a sve troškove snosit će jedan prebogati grčki patriot Evangelis Zapas« (ovaj članak pročitat će i William Penny, začetnik engleskog »olimpizma«).
Svečano otvaranje igara održano je 18. listopada 1859. godine kada je kralj Oto I. sa suprugom Amalijom u okviru jedne vjerske svečanosti u izložbenom paviljonu, sa samo nekoliko formalnih rečenica – što su mu mnogi zamjerili, pa i Soutsos – pokrenuo praznična događanja.
Sljedeće nedjelje organizirano je natjecanje u vožnji kočija za amatere i profesionalce. Atletska natjecanja održana su na jednom gradskom trgu, jer antički stadion još nije bio osposobljen. Zbog brojnih propusta u organizaciji – vjerojatno uslijed nedostatka iskustva – natjecanje je pratila vrlo oštra kritika grčkog tiska, ali nisu bili toliko »neozbiljni« koliko je to okarakterizirala prethodna stručna literatura o olimpijadi. Sudionici su većinom bili iz zemalja gdje žive Grci – s Cipra i Krete, iz Turske i Albanije. Ni vremenske prilike nisu bile odgovarajuće, a ni prostor za gledatelje nije bio dobro riješen, jer je praćenje natjecanja zbog loše preglednosti bilo otežano. Pojedine discipline pratile su antičke uzore, ali sa suvremenim nazivima:
1. Utrka na jedan stadion (aulos-200 m) – pobjednik Demetrios Atanasiou
2. 400 m (diaulos) – pobjednik Georgios Arsenis
3. 1500 m (dolikos) – pobjednik Petros Velisariou
4. Bacanje diska (u dalj) – pobjednik Konstantinos Vasilikis
5. Bacanje diska (u metu) – pobjednik Kostas Kerstou
6. Bacanje kladiva (u dalj) – pobjednik Kostas Kerstou
7. Bacanje kladiva (u metu) – pobjednik Kostas Kerstou
8. Skok u dalj – pobjednik  Demetrios Katataniasis
9. Troskok – pobjednik Benoukas
10. Penjanje uz stup – pobjednik nepoznat.
Brojne kritike su se prvenstveno odnosile na organizacijski odbor, jer nije osposobio stari stadion. Kako bi zauzeli što bolja mjesta za praćenje igara, u masi je izbila tuča u koju se umiješala i policija. Po mišljenju i pisanju jednog novinara, »komedija« koja se održavala na trgu Plateia Loudovikou nije zaslužila da se nazovu »olimpijskim igrama«. Sljedeće  olimpijske igre 1863. nisu održane, pa je mirovala i aktivnost »olimpijskog komiteta«. 
Evangelis Zapas umire 1865. U njegovoj oporuci je napisano da bi u slučaju smrti nasljednika (sinovca Evangelisa Zapasa – Konstantinosa Zapasa), veliki dio imovine pripao Olimpijskom komitetu, a taj novac bi bio namijenjen za  renoviranje antičkog stadiona i izgradnju »izložbenog paviljona lijepog izgleda«. 
Atila Dunđerski