Sve češće se događa da meteorolozi najavljuju crveni alarm, a još češće da ljudi kada čuju najavljenu prognozu otkazuju sve zakazano i biraju ušuškan dan u domu. E pa kod mene to baš i nije tako. Odavno sam počela prkositi svim najavama i upornim kišama. Priznajem, ne bude mi drago i ne dočekam najavu s ushićenjem jer, da se razumijemo, volim sunce, volim ljeto i draže mi je da me miluje topli zrak, nego pljusak ali kad prihvatimo da na vrijeme ne možemo utjecati sad kad smo sve ozone oštetili, planet zagadili i donijeli ove klimatske promjene, morat ćemo ih prihvatiti i nastojati biti što bolji prema planetu. I za to vrijeme uživati u kišnim danima.
Plan za crveni dan
Imam tu sreću da ljudi s kojima se družim imaju sličnu narav i jaku volju kada su izleti u prirodu u pitanju. Nema šanse da nam planove pomute loša volja, nedostatak novca ili nečeg trećeg, a kamoli crveni alarm koji je najavljen za jedini dan koji je svima odgovarao. Da prijeđem na stvar. Zakazali smo kajak avanturu, i to Dunavom i to dugu, pa još premještanje u rukavac, pa prolaz kroz mali rit, pa svega je tu bilo u planu. U redu, sada vam je jasno zašto je ova avantura toliko mamila i tjerala da se oglušimo o upozorenja.
Uzbuđenje na razini, dva prijatelja, prijateljica, pas i ja, dva kajaka dvosjeda, boca vode, plastika puna lubenice jer je curama voćni dan, dosta fotoopreme i mi smo bili spremni. Nitko od nas nije imao veliko iskustvo u veslanju Dunavom, a to je priznat ćete drugačije od kanalskih vožnji. No, svi smo znali u što se upuštamo i rijeka i šuma su nas zvali. Kao što smo planirali, kajake smo ubacili u Dunav kod Bezdana, točnije malo prije mosta 54. divizije koji vodi do Batine i tog graničnog prijelaza između Hrvatske i Srbije. Brzo smo se namjestili i krenuli. E da, obećano vrijeme crvenog alarma je za sada bilo pod kontrolom i Sunce nam je pravilo društvo. Ok, rano je. Avantura je krenula, a mi s njom.
Malo o ugođajima
Nevjerojatna je priroda koja nas okružuje i nevjerojatni su osjećaji koji vas preplavljuju dok veslate Dunavom uz samu šumu i netaknute dijelove prirode. Trenutak koji se tada događa mogao bi se nazvati čovjek i priroda u punom sjaju. Sada je idealan trenutak da čaroliju prekine kiša. Baš kao što se i nama dogodilo. Niotkuda se pojavio sivi oblak i počela je sitna kiša. Nekom magijom smo mi njoj ne bježeći pobjegli, a taj bijeg je bila još jedna od čarolija. Super je kada vam na pola kajaka pada kiša, a na drugoj polovici ni traga od nje. Vijali smo se s njom nekih pola sata i uspjeli prije nje stići na čarobni otok. Tko je čitao taj davni rekord s terena koji smo o njemu pisali, zna o čemu pričam. Za one koji ipak ne znaju samo napominjemo da je to otok usred Dunava, s kilometarskim plažama kada se Dunav malo povuče. Maldivi usred Vojvodine. Dunav ovog puta nije otkrio mnogo od pješčane plaže, ali nam je dao dovoljno da se lijepo iskrcamo na otok i napravimo pauzu za lubenicu. Definitvno, bez pretjerivanja, na ovakvim mjestima svaka aktivnost koju radite ima divnu dimenziju. Nastavili smo dalje. Sljedeća destinacija je bilo vikend naselje Vagoni kod Apatina gdje ćemo istovariti kajake i prenijeti ih u Dunavski rukavac. Upravo je ovo mjesto ulaska u vikend naselje još jedna destinacija koju bi valjalo čekirati. Veslati između stabala. Nikad ljepše veslanje za mene. A onda iskrcavanje. E da, prije ulaska je bio takav pljusak da je vidljivost bila veoma smanjena. Konačno i malo kiše u crvenom alarmu. Kiša je padala za desetku ali smo mi uživali za dvije desetke. Put do rukavca je išao kroz šumu i onda nam se dogodio neočekivani upad u pravi raj labudova. Bio je to sam kraj Dunavskog rukavca koji nikada do sada nismo dotakli. Tridesetak labudova je uživalo u svom mjestu. I pustilo nas da prođemo kroz taj mali raj. Hvala im na tome. I da, sunce je ovdje već uvelike pržilo i preuzelo crveni alarm kiši. Zbog ovakvih dana bi dani trebali početi trajati duže.
Zapravo, što meni kiša može, što mi može što mi smije? Neka pokisnem i budem mokra kao miš, eto to je, to je sve. Malo šale za kraj uz pozdrav i nadu da ćete i vi prkositi svom otporu prema kiši i pokisnuti jedan svoj dan.
Gorana Koporan
