HBKUD Lemeš iz Lemeša organiziralo je proteklog tjedna Dužijancu. Bila je to 17. godina kako ova hrvatska udruga u Lemešu na taj način slavi završetak žetve. Ove godine manifestacija je trajala četiri dana.
U ulozi bandaša i bandašice bili su ove godine Antonia Ileš i Luka Vilić. Mala banadašica je Karmela Ileš, a mali bandaš Kevin Burza. 
»Bandašica se nekada birala iz redova najvrjednije risaruše. Nema više ručne kosidbe, nema risara i risaruša, ali se u mojoj obitelji uvijek poštovao težak rad koji se ulagao u sve poslove u poljoprivredi. Moji su ponosni što sam ja danas bandašica, a i ja sam presretna što sam u toj ulozi na ovogodišnjoj Dužijanci«, kazala je Antonia Ileš. 
Ništa manje ponosan nije bio ni bandaš Luka Vilić. 
»Lijepo je to, trebamao što više promovirati naše običaje«, kaže Luka. 
Sama sveta misa, povorkom sudonika Dužijance s bandašom i bandašicom na fijakerima bila je završni dio četverodnevne proslave Dužijance u Lemešu. 
»Proslava Dužijance trajala je četiri dana, a realizirana je kroz IPA projekt prekogranične suradnje Srbija – Mađarska, koji provode MZ Svetozar Miletić i Općina Bikić (Bácsbokod) u susjednoj Mađaskoj. Dužijancu je otvorila likovna kolonija u čijem radu su sudjelovali slikari članovi HLU Croart iz Subotice, a umjetnici su radili na salašu obitelji naše ovogodišnje bandašice. Književnu večer pjesnika Lira naiva organizirali smo drugog dana Dužijance. Ja moram reći da naša Lucija Tošaki nije bila s nama tu večer, ali je organiziranje te književne večeri njena zasluga. Uz pjesnike program je upotpunila ŽPS Kraljice Bodroga iz Monoštora. Trećeg dana priredili smo kulturno-umjetničku večer, na otvorenom, na našem rukometnom terenu, a sudionici su bili iz Subotice, Žednika, Đakova, Sombora i Lemeša. I na koncu sama završnica Dužijance u nedjelju«, kaže tajnica HBKUD-a Lemeš Marija Bagi.
Sudionici Dužijance okupili su se prvo u Domu kulture, a onda je povorka sudionika Dužijance, na čijem čelu su bili bandaš i bandašica, a odmah iza njih najmlađi članovi HBKUD-a Lemeš u bunjevačkim nošnjama i ostali sudionici Dužijance pješice prošla kroz centar sela do crkve Blažene Djevice Marije. Poslije svečane mise i simbolične predaje kruha od novog žita dužnosnicima Mjesne zajednice sudionike Dužijance čekalo je dvadesetak fijakera. A onda vožnja kroz selo, prvo do obiteljskog salaša male i velike bandašice, gdje su sudionici Dužijance ugošćeni i počašćeni. Povorku sudionika Dužijance u fijakerima dočekale su i obitelji malog bandaša i bandašice. Proslava je završena u Domu kulture uz risarski ručak, a kada je riječ o Lemešu to je nezaobilazni juneći paprikaš.
»Žetva je nekada bila najznačajniji posao, ali bio je to mukotrpan rad. Kosilo se ručno. Muškarci su kosili, a žene su vezivale u krstine. Nosilo se pokošeno žito poslije kosidbe u dvorišta i slagalo u kamare i onda se čekala vršalica, a čekanje vršalica za djecu je bio poseban događaj i malo-malo istrčavali su na ulicu, izvirivali ne bi li baš oni bili prvi koji će najaviti dolazak vršalice koja treba završiti posao«, prisjetio se nekadašnjih žetvi fotokroničar Lemeša Ivan Horvat.
Danas se žetva u cijelom ataru završi za nekoliko dana, a suvremeni kombajni preko noći »progutaju« na desetke hektara žita. Ipak u ovom narodu ostala je svijest da se do bogatog roda na njivi, žita i kruha dolazilo teškim i napornim radom. I zato svake godine ova ponizna zahvala Bogu za ono što je podario. 
Z. V.