Nogomet
Vojvođanska liga Sjever
FK Radnički: Povijest se ne može oteti ni kupiti 

SOMBOR – Načinu na koji je u Somboru, sa sjedištem na Gradskom stadionu, osnovan novi nogometni klub, Radnički 1920, žestoko se protivi i starosjedilac na ovom objektu, FK Radnički. U pisanoj formi izvijestili su javnost o pojavama koje su odavno prestale biti nogometne, koje prevladavaju okvire logičkog promišljanja i prelaze u protupravno postupanje. Nogometni klub Radnički svim relevantnim čimbenicima postavlja pitanje kako je moguće da jedno sportsko udruženje zlorabi identitet jednog od najstarijih sportskih kolektiva i najdugovječnijih nogometnih klubova na području Srbije? Je li moguće da FK Stanišić, u kojem se na volšeban način, protivno mišljenju mještana, na skupštinskom zasjedanju bez službene potvrde postojanja kvoruma potrebnog za odlučivanje, promijeni ime i identitet koristeći se pri tome poviješću i naslijeđem jednog jedinog FK Radnički? Neshvatljivo je da se od toliko imena sportskih klubova delegati opredijele baš za ime Radnički s godinom 1912. iako je općepoznato da je FK Stanišić osnovan 1920. godine? Kako je moguće da se sve ovo događa u gradu poput Sombora, poznatom po ponosu na svoje bogato naslijeđe? Zbog čega je izostala reakcija čimbenika koji bi trebali prednjačiti u zaštiti somborske povijesti i tradicije? Zbog čega se svjesno ugrožava opstanak kluba koji postoji gotovo 107 godina i ima više od 150 članova, uz postupke protivne zakonu i zdravom razumu? Je li moguće da je Grad Sombor svjesno zanemario činjenicu da je poslije 98 godina iz Stanišića preseljen nogometni klub koji je bio ponos sela? Je  li moguće da Grad Sombor šuti na činjenicu da se FK Radničkom ne dopušta uporaba tribine čija je gradnja pokrenuta za potrebe kluba, a u povodu obilježavanja sto godina postojanja? Projekt istočne tribine izradio je FK Radnički, a ne lokalna samouprava niti SC Soko. Postavlja se logično pitanje koji su to opravdani razlozi i argumenti da se u novoizgrađenu istočnu tribinu i prostorije useli tzv. novoformirani klub, koji to faktički nije? Je li moguće da se klubu, zbog kojega se pedesetih godina prošlog stoljeća gradio Gradski stadion, onemogućava čak i razumna uporaba objekata, odnosno dovodi u pitanje čak i ostanak kluba na svojem stadionu? Iako su se upravljači državne svojine svojski trudili na svaki način otežati dalje postojanje jedinog, izvornog Radničkog, to neće uspjeti, jer će Klub poduzeti poteze kojima bi zaustavio protuzakonite postupke. Klub, iako u vrlo teškoj situaciji, namjerava uporabiti sve mehanizme, kako bi sačuvao status jednog od najstarijih nogometnih klubova u Srbiji. Hoće li u narednom razdoblju možda još netko poželjeti uporabiti ime nekog sportskog ili kulturnog udruženja ili će neki grad imati želju zvati se Sombor, a to mu šutnjom neko potvrditi? Uprava FK Radnički neće odustati od planiranih prioritetnih ciljeva, koje je klupska skupština jednoglasno potvrdila na svim prethodnim zasjedanjima u posljednje četiri godine. FK Radnički će nastojati zadržati status baze somborskog sporta, mjesto gdje će djeca i mladi s područja grada dobiti pravu priliku i bezrezervnu podršku. Smatramo da je podrška koju FK Radnički dobija od svojih sportskih prijatelja, građana Sombora, bivših nogometaša i trenera, dokaz našeg ispravnog postupanja u očuvanju jednog od najznačajnijih brendova Grada Sombora.
Ivan Andrašić   

Polufinale

Trebalo je dvadeset godina čekanja da Hrvatska na Svjetskom nogometnom prvenstvu prođe skupinu. A kada je prođe, onda se igra polufinale. Bilo je tako 1998. godine, bit će tako i ove 2018.
Rovovska bitka protiv domaćina Rusije u četvrtfinalu ponovno je imala dramatični scenarij, gotovo sličan onom danskom iz osmine finala. Rusi su poveli, vatreni golom Kramarića izjednačili (u oba eliminacijska susreta protivnici su postizali prvi gol, ali je odgovor uvijek bio brz), uslijedili su produžetci i pogodak Vide za vodstvo vrijedno polufinala. No, izgleda kako ne može bez drame, i to one teške, jer je samo pet minuta prije kraja 120 minuta Rusija zabila za 2:2 i erupciju oduševljenja na olimpijskom stadionu u Sočiju.
I opet penali. I opet Subašić brani, ovog puta jedan ali vrijedan. I ponovno jedan zapucani jedanaesterac (Kovačić).
Drama do usijanja, ali strijelac izjednačenja Fernandez (naturalizirani Brazilac) promašuje cijela vrata i Hrvatska ponovno ima otvoren prolaz do Moskve. Pardona više nije bilo.
Vida se pridružuje Brozoviću i Modriću u uspješnoj realizaciji (izuzetno važan penal za psihološku stabilnost), dok konačni potpis najveće pobjede ove generacije ponovno u posljednjem izvođenju stavlja fenomenalni Rakitić.
Hrvatska je u polufinalu.
Hoćemo li vatrene gledati u velikom nedjeljnom finalu ili malom finalu, sutra u subotu, znat ćemo svi kada ovaj tekst bude u tiskanoj formi (polufinale protiv Engleske igrano je u srijedu navečer).
Bez obzira kako bude, Dalićevi momci napravili su fenomenalan rezultat, konačno potvrđujući goleme količine talenta i nogometne vještine koje su posjedovali svih ovih godina ali ih nisu uspjeli materijalizirati u veći, respektabilniji rezultat. Plasmanom u polufinale Svjetskog prvenstva izjednačili su se s legendarnim Ćirinim momcima iz ‘98, a možda ih i rezultatski pretekli...
Poznati hrvatski turistički slogan: »Mala zemlja za veliki odmor« sada ima i svoj sportski dodatak:
»Mala zemlja za veliki nogomet«.
Jer 4,4 milijuna Hrvata i još sigurno toliko u dijaspori ima ono što velike države i nogometne sile poput Brazila, Argentine i Njemačke nemaju: nogometnu reprezentaciju u polufinalu Svjetskog prvenstva u Rusiji.
Čisto da se zna. I ne zaboravi tako lako.
Malo nas je, al‘ nas ima!
U polufinalu, a što ne i u finalu...
Svaka čast, vatreni!
D. P.