Ničim izazvana (ili možda jeste?) Subotica je imala priliku ugostiti Vladu Republike Srbije povodom njenog jednogodišnjeg rada i djelovanja. Kao što i priliči u takvim prilikama, nama, građanima ovog grada, ponovo je saopćeno da je Vlada sa sve zaduženim resornim ministrima »prepoznala« (već koji put?) značaj važnih kapitalnih investicija za Suboticu: kazalište, Y krak koridora 10, brze pruge Beograd – Budimpešta, turističke mogućnosti Palića… Ništa novo.
Ono što je novo jest izjava ministra za omladinu i sport Vanje Udovičića da će se rekonstruirati Gradski stadion, »a nakon završetka radova očekuje se da će Gradski stadion u Subotici biti jedan od najsuvremenijih ne samo u Srbiji već i u Europi« (sic!). Po njegovim riječima, »riječ je o sanaciji, što nije dirano prethodnih godina« i odnosi se na »atletsku stazu i atletska borilišta, kompletnu zamjenu trave s drenažom i sređivanje prostorija koje koriste sportski klubovi na ovom objektu«.
Na prvi pogled to je izuzetno lijepa vijest, pogotovo kada je obznanjeno i to da je već potpisan ugovor s izvođačem radova (SMB Gradnja), da su osigurana sredstva za radove u iznosu od 60 milijuna dinara i određen rok za izvođenje radova – 105 dana. Međutim, kada se malo podrobnije analizira sve što sadrži ova lijepa vijest, samo od sebe nameće se nekoliko pitanja:
1. Može li se sa 60 milijuna dinara sadašnje stanje stadiona dovesti do nivoa »jednog od najsuvremenijih ne samo u Srbiji već i u Europi«? Ne može. Ako je sada već slavni beogradski novogodišnji bor stajao 80 tisuća eura, ispada da se za cijenu nešto veću od šest takvih borova može rekonstruirati jedan stadion tako da dostigne europski nivo. E sad, ili je bor bio skup ili se stadioni stvarno mogu osuvremeniti/rekonstruirati za relativno male novce. Primjera radi, novi nogometni stadion u Bačkoj Topoli, koji se već uveliko gradi, i to po najsuvremenijim zahtjevima za tu vrstu sportskih objekata, stajat će 9,5 milijuna eura, odnosno 119 beogradskih novogodišnjih borova.
Što bi se sve trebalo uraditi i urediti na i oko stadiona, osim navedenog, da bi bio »jedan od najsuvremenijih«? Sanacija tribina i postavljanje stolica za gledatelje, VIP lože i ofisi-radni prostori za novinare sa svim »čudima« tehnike potrebnim za njihov rad, prilazi stadionu i tribinama, sanitarni čvorovi za gledatelje, parkinzi, novi semafor (obećan kao donacija FSS – kada ga postave i bude proradio, vjerovat ćemo), uređenje okolice stadiona... Naravno da je to sve nemoguće uraditi za 60 milijuna dinara i ako ćemo pošteno – ni za 105 dana.
2. Ministar Udovičić kao nekadašnji vrhunski sportaš (2010. proglašen za najboljeg vaterpolista svijeta a u svojoj sportskoj karijeri osvajač je brojnih medalja i titula) imao je prilike i mogućnosti obići i vidjeti brojne vrhunske sportske objekte diljem svijeta i sigurno zna da se s već spomenutom sumom ne može napraviti stadion »jedan od najsuvremenijih ne samo u Srbiji već i u Europi«.
3. Zašto treba umjetno uljepšavati stvarnost? Ako se radi o sanaciji sadašnjeg lošeg stanja stadiona, onda je to sanacija i upristojavanje gradskog stadiona, a ne budući najsuvremeniji stadion! Da parafraziram Branka Miljkovića: »Ubi nas prejaka reč«! Ovako, sve djeluje kao predizborno obećanje – dobit ćete i imat ćete što nitko nema!
Podrazumijeva se da je građanima Subotice drago da će se Gradski stadion najzad bar upristojiti i svi su svjesni one izreke »koliko para, toliko muzike«. A kakav stadion želimo, kakav nam treba? Funkcionalan, višenamjenski (i za nogomet i za atletiku, a po potrebi i za razne manifestacije pogodne za stadione), permanentno održavan i uredan, prilagođen zahtjevima XXI. vijeka, kako sportaša tako i gledatelja. Danas su stadioni postali svojevrsna zrcala dotičnog grada! Pri tome ne moraju biti »najsuvremeniji ne samo u Srbiji već i u Europi«.
A. D.
