Nogomet 
Vojvođanska liga Sjever
Kako moćnici hoće

STANIŠIĆ – U proteklih mjesec dana svjedočimo turbulentnoj situaciji u NK Stanišić iz Stanišića. Ovaj klub, ovogodišnji prvak Područne nogometne lige Sombor, na travnjaku je regularno izborio plasman u Vojvođansku ligu Sjever. No, da ne bude tako pobrinuli su se nogometni moćnici čiji pipci sežu i do najmanjih sela. Naime, po tvrdnji pojedinih sportskih radnika i nogometaša, te brojnih ljubitelja kluba, na insceniranoj skupštini, održanoj 5. lipnja, lažirana je odluka da se NK Stanišić preseli u Sombor i preimenuje u NK Radnički 1920 Sombor, koji će biti baštinik povijesti NK Stanišić. Ovim potezom klub iz Stanišića praktički je nestao poslije skoro stoljeća postojanja. Na ovoj fotografiji, urađenoj 1953. godine, snimljeni su nogometaši Jedinstva iz Stanišića. Fotografiju i podatke iz arhiva kluba ustupio nam je jedan od članova bivšeg UO, koji se nije želio javno eksponirati u ovoj ružnoj priči, zazirući od mogućih posljedica, a znajući kakve se igre igraju u vodama današnjega nogometa. 
»Ovo je slavna generacija naših nogometaša, koje se i danas rado sjećamo. Na fotografiji su Milan Milanković, Milan Delić, Lazar Stepanović, Milan Mitrović, Anton Daniš, Petar Ban, Tomo Vukadinović, Dušan Milivojević, Vangel Ranganov, Zoran Mihajlović i Petar Ujević. Bila je to višenacionalna ekipa, tada ponos našega sela. Klub je osnovan 1920. godine pod imenom Erster Stanischitscher Sport Club. Tijekom svoje povijesti nekoliko puta je mijenjao ime. Od 1925. do 1932. godine zvao se Stanišićki Atletski klub, od 1932. do 1941. Sportski klub Sloga, od 1941. do 1944. Adler FC, a od 1946. do 1976. NK Jedinstvo. Pod današnjim imenom NK Stanišić nastupa od 1976. godine. Klub je, koje god ime nosio, oduvijek bio rasadnik dobrih nogometaša. Uspon kluba poslije II. svjetskog rata započinje koncem pedesetih i početkom šezdesetih godina. Tada je stasala generacija kojoj je osnova bila ekipa s fotografije. Plasirali su se u Jedinstvenu Vojvođansku ligu a i tada, zbog spleta nesretnih okolnosti, da ne kažem zakulisnih igara, nismo ostavili neki dublji trag u nogometu«, priča nam o povijesti kluba ovaj Stanišićanin. 
Kao žitelj ovoga sela i sportski radnik, teško je pogođen događanjima navedenim na početku priče.
»Sada moramo biti složni, mislim na sve strukture u Stanišiću, jer je obaranje ovakve, po svemu protuzakonite odluke, u interesu našega sela. Zajedničkim snagama moramo odreagirati. U protivnom, ukoliko navedenu krađu prešutimo i dopustimo da se klubu toliko duge tradicije ovako nešto uradi, bit će ovo velika sramota našeg sela. Na taj način bismo pljunuli i na svoje pretke koji su ga osnovali i vremenom izgrađivali bogatu povijest kakvu danas ima. I sada, kad smo se na travnjaku pošteno izborili za ulazak u Vojvođansku ligu Sjever, naše mjesto zauzet će novostvoreni NK Radnički 1920 Sombor i on će faktički biti baštinik bogate povijesti NK Stanišića, iako će svoje utakmice igrati na Gradskom stadionu u Somboru. Mi bismo trebali početi od ništice, iz tzv. beton lige, u kojoj smo posljednji put nastupali 1959./60. godine i biti podružnica Radničkom 1920. Nadam se da ćemo biti uporni i odlučni kao i u slučaju obrane naše knjižnice, te i dalje gledati svoje ljubimce u rangu za kojega su se dečki pošteno izborili na travnjaku«, završava svoju priču naš sugovornik.

Prijateljska utakmica NK Gibarac 95 – NK Zrinjski
Prijatelji dragi gdje ste

Gibarčani okupljeni oko NK Gibarac 95 u nedjelju su posjetili Suboticu i Palić, a poslijepodne su na stadionu u Tavankutu po šesti put odigrali prijateljsku utakmicu protiv NK Zrinjski iz Subotice i tako nastavili lijepu tradiciju međusobnog druženja. Prije osam godina prognani Gibarčani željeli su dati svoj doprinos obilježavanju 20. obljetnice osnivanja DSHV-a, pa je sa središnjicom u Subotici dogovoreno da se tom prigodom odigra i prijateljska utakmica s reprezentacijom vojvođanskih Hrvata. Gibarčani su bili domaćini u Čokadincima, s trećim poluvremenom u Čepinskim Martincima. Već naredne godine Subotičani su ugostili Gibarčane u Subotici i Tavankutu, a potom je uslijedio susret šahista i nogometaša u Osijeku, gdje su Gibarčani ugostili ekipe okupljene oko Zrinjskog. Od tada, svake se godine upriliči po jedan susret, pa je u nedjelju ubilježen šesti uzastopni. Na travnjaku u Tavankutu igralo se živo, zanimljivo, ali vrlo korektno. Uz veliki broj poteza za nogometne sladokusce, strijelci za domaćina bili su Jasmin i Zelić po 1, a za Gibarčane Štenc i Mlinarević po 2. Iako je konačni rezultat glasio 2:4 (0:2), obojica trenera, Miroslav Šišić i Pere Tikvicki, iskazali su veliko zadovoljstvo viđenim na travnjaku, ali i sveukupnim druženjem, osobito u trećem poluvremenu. Još prigodom ugovaranja susreta naglašeno je da će večera biti poslužena prije susreta Hrvatske s Danskom. Večera je upriličena u prostorijama DVD-a Tavankut, a već je dogovoren i susret iduće godine u Osijeku i Čepinskim Martincima.
Ivan Andrašić

Penal

Tri minute prije kraja drugog produžetka susreta osmine finala Svjetskog prvenstva protiv Danske, Rebić je, na vrhunski pas Modrića, prošao vratara Scheimehela i tada ga je oborio Jørgensen. Penal za Hrvatsku i meč lopta za kapetana. Ali, sin legendarnog Petera skida Lukin udarac u lijevu stranu. I onda penali. Sada po pet za svaku od momčadi koje su, ruku na srce, obje zaslužile prolaz među osam najboljih.
Drama nad dramama na desnom golu prekrasnog stadiona u Nižnji Novgorodu. Najbolji danski nogometaš Erikssen promašuje prvi penal za Dance, ali odmah mu se s promašajem priključuje Badelj. Slijede po dva gola s obje strane (Kramarić, Modrić), a onda nova drama. Subašić brani četvrti penal, no za novu veliku prednost Pivarić ne uspijeva svladati fenomenalnog Caspera (treći obranjeni penal). Nakon ovog pola nacije je zasigurno pomislilo kako je nakon toliko »prosutog mlijeka« nemoguće obrati vrhnje pobjede, a druga polovica je svojim nepopravljivim optimizmom vjerovala u novu radost Dalićevih izabranika (iskreno: među kojima ste bili?).
Posljednji penal Danaca ponovo je skinuo heroj ovog susreta magični Subašić, ostavljajući prostor Rakitiću za odlučujući gol i plasman u četvrtfinale. Rutineru iz Barcelone noga nije zadrhtala, poslao je Schmeichela u jednu stranu, a loptu i Hrvatsku među osam najboljih na ovom SP-u.
Tko je »preživio« gledat će vatrene sutra, 7. srpnja. u četvrtfinalu protiv domaćina Rusije. Nadamo se bez ovakve drame, jer ovo je bilo »za poludjeti«.
Stručni štab trebat će dobro proanalizirati ovaj susret, prvi u kojem su se pokazale neke od, na sreću, ne toliko ozbiljn(ij)e slabosti u kreaciji igre koje su dovele do ovakvog raspleta susreta u kojemu je prema dosad pokazanom Hrvatska slovila sigurnim favoritom.
Lako je pametovati kad se sve sretno završi, ali slijedi još tvrđi susret protiv Rusije koja je svoju snagu pokazala protiv Španjolske i izdržala taktičku borbu na sredini terena. Slični scenarij očekuje nas i u susretu nad susretima za ovu generaciju vatrenih, u kojem će morati zaigrati mnogo bolje ukoliko se žele naći u polufinalu.
Nadajmo se da ponovno neće biti penala.
To bi bilo i previše šokova...
Susret je sutra navečer, a do tada...
Svaka čast, momci, izborili ste četvrtfinale.   
D. P.