Koncem travnja ove godine Croatia Records objavila je album Sve što slutnja šapne novosadskog skladatelja, kantautora i šansonijera Nemanje Nešića, podrijetlom Subotičanina. To je prvi njegov nosač zvuka u nakladi vodećeg hrvatskog glazbenog nakladnika, s 13 šansona uglazbljenih na poeziju velikog hrvatskog pjesnika Dobriše Cesarića. Glazbu za pjesme skladao je Nemanja, dok je njegov brat Svetozar pomogao s aranžmanima i produkcijom albuma.  
Nešić kaže da je »čudo da su u Croatia Recordsu stali iza ovog projekta«. 
»Imao sam koncerte u Osijeku, Novom Bečeju, Novom Sadu, a medijska predstavljanja u Zagrebu i Beogradu. Urađen je spot za pjesmu Shelley, a planiramo i za pjesmu Povratak, tijekom ljeta. Publike za ovakvu glazbu i poeziju ima, ali sluha organizatora baš i ne, i to je problem«, kaže Nešić.
Kako ste u Cesarićevu opusu motivski pronašli ambijent za Vaše stvaralaštvo?
Kao diplomirani skladatelj, dobrim dijelom svojeg stvaralaštva srodnost sam pronašao u poeziji, glazbeno srodnoj umjetničkoj disciplini. I ona ima svoj ritam i skrivenu melodičnost. Cesarić je jedan od pjesnika s kojima sam se gotovo potpuno poistovjetio, posebno kada sam zašao u zrelije godine života. Melankolija je ozračje u kojem se najčešće krećem, a Cesarić je pjesnik prolaznosti života, jeseni… Motiv je bio u jednostavnosti i čistoći stihova, a istovremeno njihovoj dubini i skrivenim porukama, okrenutim običnom čovjeku iz kuta urbane, gradske sredine. Moglo bi se reći da je Cesarić pjesnik mog života, iako sam radio, i radim na stihove još nekih pjesnika koje izuzetno volim: Crnjanskog, Disa, Zmaja, Dučića, Galetina, M. Zubca…
Kako je tekao proces stvaranja glazbenog ozračja koje bi na odgovarajući način dočaralo »slutnje« koje su snažno obilježile Cesarićevo pjesništvo?
Kao i uvijek kada stvaram, radim spontano, po osjećaju. Moram priznati da mi je Cesarićeva poezija došla u život upravo tako. Neočekivano. Iako sam znao pjesme poput Balada iz predgrađa, pjesma Povratak u interpretaciji glumca Žarka Radića otvorila je put glazbi, a onda i ostale koje su se nanizale jedna za drugom. Upravo one koje su se našle na CD-u Sve što slutnja šapne, ali i dvadesetak drugih koje još nisu službeno objavljene, no mogu se čuti u demo verzijama na internetu. Melankolija je tu uzela glavnu ulogu, te sam Cesarićeve stihove odredio najbliže šansoni, glazbenom pravcu koji, po mom mišljenju, najjasnije donosi snagu poetike.
Pjesnici, čitatelji i slušatelji strogi su suci, svaki na svoj način. Na koji način se brinete da poezija bude na dobitku, a ne na gubitku kada se glazbeno dopuni?
S tim sam se suočio veoma mlad, kao student na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu, radeći glazbu na stihove Crnjanskog. Bilo je komentara kako je to prevelik zalogaj. Smatram da se ne može svatko glazbeno baviti poezijom i da je i to dio dara i osjećaja. Moja je potreba, kao umjetnika, da joj podarim note, a da je pri tome nikako ne ugušim njima, već samo izdignem, te kroz minijature, dijelom pjevane a dijelom recitatorske, oživim i takve iznesem pred publiku. Cesarić je veoma muzikalan pjesnik, njegove riječi same muziciraju, a ja sam ih samo odjenuo notama, ne iz potrebe da se to pod svaku cijenu nekom svidi, već da ja budem umjetnički zadovoljan učinjenim. Reakcije publike na promotivnim koncertima dale su mi znak da to radim na način koji godi slušatelju.
Nekada vrlo popularna i živahna, šansona je na našim glazbenim prostorima postala mnogo manje primjetna. Koji je bio Vaš motiv da je oživite? 
Motiv je isključivo osobne prirode. Na ovim prostorima bilo je mnogo kantautora koji su jako uspješno radili glazbu na stihove pjesnika, a prije svih to je radio Arsen Dedić. Danas, u generacijama mog godišta i mlađih, gotovo da nema pravih šansonijera. Moj motiv je u potrebi i ljubavi prema poeziji, ali samo onoj koja u potpunosti odgovara mojem životnom dobu, karakteru, osjećaju… Mogao bih skladati po narudžbini, zanatski, na stihove bilo kog pjesnika, ali ovo je samo moj izbor, a u njemu se, nadam se, prepoznaju i oni koji čuju to što radim. I sam pišem stihove, u jednom većem dijelu svojeg opusa, kao kantautor, te su utjecaji upravo spomenutih pjesnika prisutni i u mojim pjesmama. 
Marko Tucakov