Intervju

Berislav Skenderović, direktor i umjetnički ravnatelj Vojvođanskog simfonijskog orkestra je jedan od vodećih umjetnika u glazbenom životu Vojvodine koji svoju internacionalnu umjetničku karijeru gradi skoro 40 godina, vodeći orkestre diljem svijeta, a od 2007., do svibnja 2009. godine, bio je i direktor Opere Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. 

Završio je Fakultet muzičke umetnosti u Beogradu, s diplomama dva odsjeka: klavir u klasi profesora Dušana Trbojevića i dirigiranje kod Živojina Zdravkovića. Usavršavao se na poslijediplomskom studiju dirigiranja na Visokoj muzičkoj školi u Münchenu u klasi M. Hermanna, te kod čuvenih dirigenata Wolfganga Sawalischa i Sergiu-a Celibidache-a. 

Karijeru je započeo kao dirigent zbora u Operi Srpskog narodnog pozorišta (1975.-78.), dok prvi međunarodni angažman ostvaruje u Bavarskoj državnoj operi, kao baletni dirigent (1979.-81.). Slijedi angažman na mjestu prvog dirigenta Opere Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu (1981.-85.), gdje surađuje s vodećim opernim solistima iz nekadašnje Jugoslavije, a često ravna i Festivalskim orkestrom Dubrovnika. Na poziciji šefa-dirigenta Simfonijskog orkestra RTV Sarajeva nalazi se od 1985. do 1991. godine, i za to vrijeme ostvaruje brojne televizijske koncerte, snima dva CD-a i nastupa u svim domaćim glazbenim centrima. Od 1992., preuzima mjesto šefa-dirigenta Filharmonijskog orkestra Opere Cape Town s kojim narednih pet godina uspješno muzicira s brojnim umjetnicima iz cijelog svijeta. Skenderović djeluje i kao gost-dirigent u Durbanu i Port Elizabethu. Njegov veliki repertoar obuhvaća podjednako simfonijsku, opernu i baletnu literaturu različitih stilskih perioda. 

U ulozi gosta-dirigenta Berislav Skenderović je nastupao s vodećim orkestrima u Njemačkoj, Poljskoj, Austriji Mađarskoj, Litvaniji, Grčkoj, Rusiji, Italiji, Portugalu, Češkoj, Južnoj Africi, Meksiku, Kanadi, Čileu, Argentini, Azerbajdžanu, Brazilu, Koreji, SAD-u, uključujući i upješan nastup na koncertu u njujorškom Carnegie Hall-u. Tijekom bogate karijere sudjelovao je i na svim velikim jugoslavenskim festivalima, poput Muzičkog bijenala u Zagrebu, Tribine kompozitora u Opatiji, Dubrovačkih ljetnih igara, Splitskog ljeta, Kotor-Art-a, Nomusa, te snimao za više radijskih i televizijskih stanica.

No, naša priča počinje njegovim povratkom u Vojvodinu. Godine 2001. nakon povratka iz  inozemstva, Skenderović osniva Vojvođanske simfoničare, kao reprezentativni orkestar AP Vojvodine, koji je odlukom Vlade i Parlamenta AP Vojvodine, nakon jednog desetljeća uspješnog djelovanja, 2011., dobio status pokrajinske institucije od kulturnog značaja pod nazivom Vojvođanski simfonijski orkestar. 

 

 

HR: Kako je funkcionirao rad Vojvođanskih simfoničara po osnutku? Što u djelovanju jednog orkestra znači odrednica staggione?

 

 

Orkestar od početka svoga rada djeluje kao tzv. staggione orkestar, što znači da nema stalno zaposlenih  glazbenika, već se orkestar okuplja po projektu, odnosno od  koncerta do koncerta. To naravno ne znači  da  je sastav orkestra za svaki koncert drugačiji. Svugdje u svijetu, pokrajine i regije kao što je Vojvodina, imaju svoje reprezentativne orkestre i s tom idejom sam krenuo prilikom osnutka ovoga orkestra. Prije formiranja orkestra, održane su audicije, izabrani su najbolji glazbenici iz naše pokrajine, bio je to najmlađi orkestar u državi, a i danas je, jer je prosjek članova orkestra  oko 35 godina životne dobi. Mnogi članovi su na početku bili još studenti. Od osnutka i našeg prvog inauguracionog koncerta u studenome 2001. godine, smo djelovali kao udruga, nevladina organizacija.  Orkestar je rastao u kvaliteti, i tijekom proteklih 13 godina, dosegao visoku razinu kvalitete interpretacija i simfonijskog zvuka, mjerenu europskim standardima, što je i prepoznato.

U desetoj sezoni našeg djelovanja, baš dok sam se nalazio na gostovanju u Azerbajdžanu u Bakuu, javljeno mi je da je na dnevenom redu pokrajinske Skupštine i točka o osnivanju Vojvođanskog simfonijskog orkestra. U pitanju je bio naravno isti orkestar, ali je odlukom skupštine APV tada reosnovan kao institucija pod imenom Vojvođanski simfonijski orkestar. Od tada službeno postoji Vojvođanski simfonijski orkestar, kao institucija kulture od značaja za Autonomnu Pokrajinu Vojvodine. Vlada  APV -a  me je imenovala  za ravnatelja tog orkestra.

S obzirom na gospodarstvenu krizu, dogovoreno je s Pokrajinskim tajništvom za kulturu da orkestar i dalje djeluje kao staggione,  jer je taj model sa aspekta financiranja najekonomičniji  i višestruko jeftiniji. Naravno, ostao je dogovor da će se u budućnosti, nadam se bliskoj, kada se steknu ekonomski uvjeti  preći na stabile orkestar, poput Zagrebačke ili Beogradske filharmonije. 

 

Zvonko Sarić

 

Opširnije u tiskanom izdanju