Bife na slici (ili mijana, kako su mještani nazivali ovaj ugostiteljski objekt), željeznička postaja u neposrednoj blizini, škola za niže razrede, krupara, otkupna stanica, prodavaonica... činili su središte Hrvatskog Majura i mjesto susretanja svih ljudi toga kraja – nekada, u vrijeme nastanka fotografije prije šezdesetak godina. Hrvatski Majur je tada još živio »punim životom«; bio je veliko salaško naselje. Prema sjećanju starijih mještana, sedamdesetih godina još je bilo trideset đaka u četiri razreda osnovne škole. 
Danas nema ni jednog od nabrojanih društvenih objekata. Ostali su samo malobrojni salaši. Prvo je ukinuta pruga kroz ovo mjesto, a naselje ostalo prometno izolirano, potom su započele selidbe obitelji za boljim uvjetima. Vremenom je srušena škola, nestala je i mijana... U vrijeme nastanka lijepe fotografije koja je danas jedan od vrijednih dokumenata i svjedočanstava o nekadašnjoj atmosferi Hrvatskog Majura, na tabli iznad ulaznih vrata pisalo je: »Zemljoradnička zadruga, Mala Bosna, Bife br. 2  ‘Hrvatski Majur’«. 
Na tom mjestu danas je sve pusto; ostao je iz davnina samo križ i poneki salaš. Za križ ovdje kažu kako je od »pamtivika« i nekoliko puta je obnavljan. Nekada se nalazio u neposrednoj blizini ugostiteljskog objekta na staroj fotografiji. Okolo su njive, u daljini salaš. Do ove lokacije danas se stiže atarskim putovima i »tvrdom« trasom nekadašnje »pačirske pruge«, duboko urezane u sjećanja ovog i svih ostalih naselja koja su se nalazila uz ovu prugu.