Osim povrtlarstva, kojim se bave mještani Nikinaca (mjesto u rumskoj općini), posljednjih godina sve više je zastupljeno i voćarstvo, a na prvom mjestu višnja kao dominantna voćarska kultura. Proizvođači ovog voćnog ploda ističu da se na njoj nekada moglo dobro zaraditi. Nažalost, danas je situacija sasvim drugačija. Prinos višnje ove godine je bio više nego dobar, unatoč njenom kasnom cvjetanju. Međutim, otkupna cijena je niska, pa su mnogi voćari nezadovoljni i zabrinuti, jer se plaše da novcem od njihove prodaje neće uspjeti pokriti ni osnovne troškove. Upitno je i hoće li nastaviti njihovu proizvodnju iduće godine.

Rod veći od očekivanog

Odavno su Srijemci shvatili da se od ratarstva ne može puno zaraditi. Zato su se mnogi odlučili polja pod osnovnim ratarskim kulturama zamijeniti raznim voćnim vrstama nadajući se većoj zaradi. I bilo je tako, ali samo prvih godina. Na  korak da na svom zemljištu zasadi stabla višanja, prije više od 20 godina, odlučio se i Marko Bakić iz Nikinaca. Na 3 hektara svog zemljišta zasadio je višnje i šljive. U to vrijeme uložio je dosta novca, rada i truda, nadajući se da će se od proizvodnje višanja moći živjeti. Voćnjak Bakića u Nikincima posjetili smo baš u vrijeme berbe. Radnici su završavali branje jednog od tri voćnjaka višanja koji su u posjedu ove obitelji.
»Ovu godinu, što se višanja tiče, ne mogu točno precizirati, ali mislim da je odlikuje šarolikost. Počevši od kasnog cvjetanja, koje se kasnije pretvorilo u vrlo brzo precvjetavanje i formiranje plodova koji su u 6. mjesecu bili veoma sitni. Međutim, zahvaljujući kišama posljednjih tjedana, kvaliteta višanja je poboljšana. Ne mogu reći da je njihova kvaliteta niti dobra niti loša, nego nešto između. Što se tiče rodnosti, višnja je ove godine jako dobro rodila. Ali kako se najavljuje, imat ćemo jako nisku cijenu koja će se kretati od 35 do 60 dinara po kilogramu. To je već stara priča s cijenom, koja se ponavlja iz godine u godinu. Ja još uvijek višnje nisam nosio kod mog hladnjačara u Jevremovac, ali se unatoč svemu iskreno nadam njegovoj korektnosti. Barem je do sada tako bilo. Očekujem neku pristojnu cijenu u gornjoj granici od onog obećanog«, kaže Bakić.

Pozitivna nula

Sjeća se Bakić vremena kada je formirao svoj prvi voćnjak, 1996. godine. Tada su mu očekivanja bila da će u starosti moći bezbrižno i lijepo živjeti od proizvodnje višanja.
»Odnosi su totalno promijenjeni i nije to ono što se očekivalo. Uspoređujući posao s pšenicom i gledajući kako poljoprivrednici imaju muku da je što prije vrše zbog stalnih kiša, mogu reći da sam donekle i zadovoljan. Ali kada se vratim na početak svog rada do neke 2005. godine, kada je voćnjak počeo rađati i to vrijeme usporedim s današnjim vremenom, poražavajuće je. Situacija u poljoprivredi je danas takva kakva jeste i čovjek nikad ne zna na čemu će biti«, navodi Bakić
Kako kaže, kao i svih prethodnih, i ove godine vodio je računa o kemijskoj zaštiti. Sve je bilo u skladu sa standardima Europske unije, jer rusko tržište i Europa zahtijevaju da se voće tretira novim suvremenim preparatima, koji ne sadrže veliku toksičnost. I pored velikog truda i ulaganja, Bakić sumnja da će mu se proizvodnja višanja ove godine isplatiti.
»Mislim da će se ove godine moja proizvodnja višanja svesti na pozitivnu nulu i molim se Bogu da makar tako i bude. Računam da ću ove godine po hektaru imati vagon i pol višanja. To nije puno, ali je moj voćnjak star više od 20 godina, pa je to onda i zadovoljavajući prinos.«

Sve je manje nadničara

Jedan od većih problema voćara ove godine je bio i naći radnu snagu. Sve je manji broj onih koji žele raditi nadničarski posao.
»Nekad je bilo lakše. Bilo je više radne snage i ljudi koji su se bavili nadničarskim poslom. Njih sada nema. Stari nadničari iz našeg sela su umrli, a mladi baš i ne žele raditi ove poslove. Oni su se zaposlili u okolnim tvornicama u Rumi i sve ih je manje zainteresirano da rade poslove u polju. Postoje nagovještaji da ćemo već iduće godine morati radnicima koji rade sezonske poslove uplaćivati radni staž. Pitanje je samo jesmo li mi u mogućnosti s ovim prihodima to im osigurati.«
Proizvodnju višanja obitelj Bakić financira vlastitim sredstvima. Do sada nisu koristili subvencije države. A na pitanje može li se danas od voćarstva živjeti Bakić kaže:
»Može se živjeti ukoliko imate i druge prihode. Oni voćari koji imaju velike površine mogu živjeti samo od voćarstva. Ja imam u posjedu 2 hektara višnje i 1 hektar šljive i mogu reći da nemam mirovinu, teško da bih mogao živjeti od voćarstva. Ove godine ne računam na prihod. Ako po katastarskom jutru, bez obzira na rad i trud dobijem 30.000 do 40.000 dinara, to onda nije ništa. Ali, što da se radi. Moramo živjeti dalje.«
S. Darabašić