Samo najzagriženiji navijači (a takva je većina Hrvata) vjerovali su kako Hrvatska može dobiti aktualnog vicešampiona svijeta Argentinu, jer optimizam je kod realnih promatrača bio kontroliran zbog prethodnog neuspjeha gaučosa protiv Islanda u prvom kolu skupine D. S druge strane, mnogi su zagovarali činjenicu kako će se Messi upravo na susretu protiv vatrenih probuditi iz letargije i dokazati kako je jedan od najvećih ikada.
A onda je nastupilo drugo poluvrijeme susreta u Nižnji Novgorodu i na svjetsku pozornicu od nekoliko milijardi svjetskih gledatelja (pravu brojku nikada nećemo saznati) stupila je momčad izbornika Dalića predvođena po mnogima najboljim veznjakom današnjice – Lukom Modrićem.
Kapetan je ponovno odigrao maestralno, zabio jedan od najljepših pogodaka dosadašnjeg tijeka SP-a, i opravdao status zvijezde svoje reprezentacije i madridskog Reala.
No, ruku na srce sve je počelo velikim kiksom vratara Caballera i smirenom reakcijom Rebićevog vrhunskog voleja koji je donio golemu radost i vodstvo od 1:0. Od tog trenutka na travnjaku je postojala samo jedna momčad.
Treći pogodak djelo je timske igre i mora se naglasiti vrlo nesebičnog poteza Kovačića, koji je i sam bio u prilici za postizanje pogotka ali se ipak odlučio za asistenciju Rakitiću.
Sa šest osvojenih bodova Hrvatska je nakon 20 godina (baš tako) uspjela izboriti prolaz skupine i nastavak natjecanja u eliminacijskoj fazi (nije joj to uspjelo ni u Japanu i Koreji, Njemačkoj i Brazilu).
Susret protiv Islanda stari je derbi iz kvalifikacija, ali ovoga puta nije imao pravu natjecateljsku draž jer je plasman već izboren, a bio je idealna prilika za odmaranje pojedinih igrača za osminu finala i davanje šanse ostalim putnicima za Rusiju.
Dvije pobjede, pet postignutih golova i Argentina na koljenima. Samo najveći optimisti su mogli sanjati o ovakvom uzletu generacije koja već godinama obećava, ali ne i ispunjava želje svojih vjernih navijača.
Kada budete čitali ove redove, već će biti poznato tko će biti protivnik u borbi za plasman u četvrtfinale. Iskreno, nakon ovakvog starta, može to biti bilo tko...
Na koncu, iako su ovi aktualni pogledi dakako rezervirani za nogomet nikako se ne može izbjeći i jedan značajni pogled na teniske terene. Jer prošlog tjedna su Čilić (pobijedio Đokovića) i Ćorić (bolji od Federera) osvojili dva velika turnira (London i Halle) i učinili nešto što će teško biti ponovljivo u povijesti.
Oba su igrana, baš poput nogometa, na travi... 
 D. P.