Na svečanoj akademiji 14. lipnja kojom je obilježen jedan od četiri praznika hrvatske zajednice u Srbiji Dan rođenja biskupa Ivana Antunovića Hrvatsko nacionalno vijeće dodijelilo je zahvalnice i nagrade najuspješnijim učenicima koji se školuju na hrvatskome jeziku. Nagrada Crvena kravata za najboljeg učenika svih osmih razreda pripala je Luciji Ivković Ivandekić iz Subotice, a uručila ju joj je ministrica znanosti i obrazovanja Republike Hrvatske Blaženka Divjak.  
Lucija je prema Pravilniku o pohvaljivanju i nagrađivanju učenika i nastavnika u nastavi na hrvatskom jeziku u Srbiji Odbora HNV-a za obrazovanje imala najveći broj bodova od svih pristiglih prijava te je tako ostvarila ovu laskavu i hvalevrijednu titulu. 
Osnovnoškolsku naobrazbu stekla je u školi Ivan Milutinović. Osim uspjeha 5,00 i Vukove diplome, išla je i na brojna natjecanja tijekom dosadašnjeg školovanja iz biologije i hrvatskoga jezika na kojima je osvajala brojne nagrade, među kojima neke i na republičkoj razini. Dobitnica Crvene kravate završila je i Nižu muzičku školu, smjer tambura s kojom je također ostvarila zapažene rezultate na državnoj i međudržavnoj razini. 
Što za tebe znači biti učenica generacije na hrvatskom jeziku?
Biti učenica generacije hrvatskih odjela za mene je važno priznanje za uloženi trud i rad u mojem dosadašnjem školovanju u nastavi na hrvatskom jeziku. 
 Osim prosjeka 5,00 i Vukove diplome, dobila si pohvalu i za brojna natjecanja na kojima si sudjelovala i osvajala nagrade. Koja su to?
U petom razredu sam iz biologije osvojila prvo mjesto na općinskom i drugo na okružnom natjecanju, a sudjelovala sam i na Eko-kvizu Lijepa naša u Zagrebu. U šestom razredu sam također iz biologije osvojila prvo mjesto na općinskom i treće na okružnom natjecanju, na 13. Festivalu vojvođanske tambure - I/1 nagradu i laureat (bisernica), na 3. Međunarodnom natjecanju tamburaša Požega - I/1 nagradu (bisernica), na Republičkom natjecanju muzičkih i baletskih škola Srbije - I/1 nagradu (bisernica), a sudjelovala sam i na državnom natječaju Moja prva knjiga u Karlovcu. U sedmom razredu sam iz biologije bila druga na općinskom natjecanju, na 4. Tambura instrumental festival-međunarodnom natjecanju tamburaša osvojila sam I/1 nagradu (bisernica), kao i na 14. Festivalu vojvođanske tambure. U osmom razredu sam iz hrvatskoga jezika i jezične kulture postigla prvo mjesto na okružnom i drugo na republičkom natjecanju, a I/1 nagradu osvojila sam i na 15. Festivalu vojvođanske tambure i 5. Međunarodnom natjecanju tamburaša u Požegi (bisernica). Sudjelovala sam i na Eko-kvizu Lijepa naša u Zagrebu.
Iako si ostvarila uspjehe iz različitih područja, koji predmet ti je najdraži?
Najdraži predmet mi je biologija, a volim i kemiju, jer od malena volim prirodu, životinje i praviti razne pokuse.
Poput i drugih učenika iz hrvatskih odjela, sigurno si puno putovala sa školom. Koje putovanje bi izdvojila kao najdraže?
Sva putovanja tijekom dosadašnjeg školovanja su mi ostala u lijepom sjećanju, a posebno bih istaknula prošlogodišnje putovanje u Benkovac radi programa profesionalne orijentacije i ovogodišnji mali maturalac u Vukovar, Zagreb, Plitvice i Split, gdje sam upoznala nove prijatelje s kojima ću nastaviti daljnje školovanje i druženje. 
U kojoj školi ćeš nastaviti daljnje obrazovanje?
Dalje nastavljam Gimnaziju u Subotici – opći smjer na hrvatskom jeziku, jer smatram da će mi pružiti najbolje obrazovanje da bih se mogla upisati na željeni fakultet.
U kojoj struci sebe vidiš u budućnosti?
Sebe u budućnosti vidim u medicinskoj struci, farmaciji ili nekoj grani medicine. 
Ove godine završila si Nižu muzičku školu, a članica si i Hrvatske glazbene udruge Festival bunjevački pisama gdje sviraš tamburicu. Kako ti se javila želja i ljubav za sviranjem? 
Od malena se u našoj obitelji slušala tamburaška glazba i uvijek smo išli na koncerte Zvonka Bogdana. Sve do prije šest godina kada su dida i majka kupili mom bratu tamburu (bisernicu), jer je on više pokazivao svoj talent za glazbu, nisam imala priliku susresti se s tamburaškim instrumentom izbliza. Kada sam ju prvi put uzela u ruke, odlučila sam ju pokušati naučiti i svirati. Roditelji su nas upisali u glazbenu školu u Subotici, gdje sam prvo upoznala profesora Vojislava Temunović, a kasnije i profesoricu Miru Temunović, ravnateljicu našeg orkestra i profesoricu solfeđa Evu Takač. Vojislav me je uveo u tamburaške vode i dao mi priliku da pokažem svoje umijeće na natjecanjima na bisernici.
 Treniraš li nešto? 
U slobodno vrijeme, osim sviranja tambure, treniram judo. Ove godine sam napravila malu pauzu, jer su mi se treninzi poklapali s probama orkestra, ali planiram nastaviti. Za sada imam narančasti pojas. To je zahtjevan i fizički veoma naporan sport, ali dok ga treniram opuštam se i uživam.
Što još voliš raditi u slobodno vrijeme?
Župljanka sam crkve sv. Rok u Subotici i ranijih godina sam svake godine oblačila bijeli šling za Dužijancu i na Duhove sam pjevala s kraljicama kraljičke pjesme. Najdraži trenutci djetinjstva su mi sa sela kod dide i majke – uz loptu, vožnju biciklom i igranje sa životinjama.
J. D. B.