Karate
KK Kumite Sonta

Završetkom školske godine i u sonćanskom KK Kumite djeca su privremeno raspuštena. Prije ljetne pauze organizirano je polaganje članova kluba za nove pojaseve, a slijedi upis novih članova i  nastavak aktivnosti u rujnu. Po običaju, najaktivniji je predsjednik i prvi trener kluba, majstor crnoga pojasa 4. dan Tomislav Matin, pa smo od njega dobili i najpreciznije informacije o radu tijekom proteklih mjeseci ove godine. 
»Polaganja za pojaseve organiziramo dva puta godišnje, u lipnju i prosincu. Prvo polugođe završeno je uspješno. Za učeničke pojaseve više kategorija polagalo je i uspješno položilo 35 članova kluba. No, to za nas nije kraj, nego samo stvaranje dobre osnove za nastavak aktivnosti u rujnu. Tada nam počinje novi ciklus treninga i pripreme za novo polaganje, za nove izazove, što je u današnjim uvjetima ravno borbi za opstanak kluba«, kaže Matin. 
Iza KK Kumite je relativno uspješna natjecateljska sezona, reklo bi se siromašnija brojem turnira na kojima su sudjelovali, ali vrlo bogata brojem osvojenih odličja. U očima stručnjaka poput Matina, bez obzira na reduciran broj turnira na kojima su natjecatelji iz kluba sudjelovali, sezona je ipak bila vrlo uspješna. 
»Zbog nedostatka financijskih sredstava nismo uspjeli otići na više od svega nekoliko karate turnira, poglavito regionalnoga tipa. Zbog ukidanja financiranja od strane Sportskog saveza Općine Apatin nismo bili u mogućnosti nastupiti na nekim većim natjecanjima, primjerice na Prvenstvu Vojvodine ili Prvenstvu Srbije, gdje smo imali šanse osvojiti bar neko od odličja. Nadam se da će u daljoj budućnosti još netko, osim Hrvatske riječi, zamijetiti da i ovaj klub postoji i da možda u svojim redovima imamo nekog od budućih šampiona. Kroz sustav treninga ova djeca su naučena boriti se poput lavova, a moram istaknuti i njihove roditelje, uz čije puno razumijevanje, često i materijalnu pomoć, naš klub i dalje postoji«, kaže Matin. 
Svaki klub bi trebao imati jasno postavljene kriterije za prijam djece, odnosno novih članova u svoje redove. Nažalost, zbog slabog financijskog stanja mnogi su primorani primati i neperspektivnu djecu samo zbog mjesečne članarine i eventualnih budućih donacija, koje će dobrostojeći roditelji ubuduće plaćati. Predsjednik Matin ne želi takve pojave u Kumitu.  
»Svako dijete koje dođe u klub, dobro je došlo. Svako novoprijavljeno dijete i njegove roditelje prvo upoznamo sa sustavom rada. Ukoliko ga prihvate, dijete postaje naš član, a sa zadovoljstvom mogu reći da i veliki dio roditelja posjeduje našu člansku iskaznicu. Potom krećemo s radom. Polaznici brzo moraju shvatiti da se u karateu rezultati postižu jedino uz uporan rad, red i određenu stegu. Klub će uskoro proslaviti 20 godina postojanja. To je jedno lijepo razdoblje života za nekoga tko rukovodi u sportu koji je za male sredine poput Sonte i Svilojeva tabu tema. Najveći izazov je ni iz čega stvoriti nešto,  jer se godinama borimo za opstanak. U maloj sredini u ovo teško vrijeme i bez financija održati klub na nogama je umjetnost, ali mi karatisti imamo kodeks poštovanja, kodeks borbe. Puno je djece prošlo kroz ovaj klub, s velikim ponosom kažem da je diploma s mojim potpisom uručena dvadesetorici majstora crnog pojasa. Kroz sve ove godine puno se natjecatelja s Prvenstva Vojvodine ili Prvenstva Srbije u Sontu i Svilojevo vratilo sa zlatnim odličjima, a imali smo i sudionike europskih prvenstava. Trenutačno su nam takva putovanja uskraćena, ali nadam se da će to netko uočiti i shvatiti da se upravo u ovako malim klubovima stvaraju i neki novi šampioni. Karate u Sonti postoji od početka sedamdesetih, ali nikad nije dobio neki značaj među sportskim društvima, uvijek je egzistirao samo kao sekcija. Na sreću, ima nas koji volimo ovaj sport i dali smo polovicu života da opstane«, kaže Matin.
Osim klupskog, Tomislav Matin je ostvario i vrlo zamjetan individualni napredak. Bez obzira na dob, želja za usavršavanjem kod njega ne jenjava. 
»U Sonti sam trener punih 17, a u susjednom  Svilojevu 12 godina. S položenim državnim ispitom karate trenera i zvanjem majstora crnog pojasa 4. dan mogu se samo ponositi. Drago mi je što svoje bogato znanje i iskustvo u borilačkim vještinama još uvijek imam na koga prenositi, ali tu nije moj kraj. Želja za usavršavanjem me još uvijek ne napušta. Idemo dalje, idemo pokazati da možemo sve istrpjeti, jer imamo kodeks. Riječju, mi smo karatisti!
I. A.

Rukomet žene
DRLS Sjever, skupina Srijem – Bačka

Dalje pomlađivanje

U nedavno završenom prvenstvu Druge lige sjever, skupina Srijem – Bačka, ŽRK Sonta je u debitantskoj sezoni zauzela posljednje mjesto na ljestvici. No, imajući u vidu dob djevojaka, dijelom djevojčica koje igraju za klub, ovakav plasman Sonćanki ne bi trebao nikoga razočarati. Istodobno s ulaskom u Drugu ligu, u klubu je došlo do velike smjene generacija među igračicama, ali i do turbulencija u upravnim strukturama kluba, što je rezultiralo proljetošnjom izvanrednom izbornom skupštinom. Najiskusnije igračice, od kojih bi se, uz popunu s nekoliko igračica aktualne prve postave mogla sastaviti ekipa za gornji dio ljestvice, povukle su se s parketa iz raznih razloga. Netko zbog nastavka školovanja, netko zbog prelaska u drugu sredinu, netko zbog obiteljskih ili profesionalnih obveza, a netko i zbog sukoba s pojedincima iz čelništva kluba i potpunog odsustva želje za daljim igranjem. Suočen s navedenim problemima, trener seniorske ekipe, a od izborne skupštine i novi predsjednik kluba Stevan Mihaljev riješio je zasukati rukave i poraditi na radikalnom pomlađivanju natjecateljske ekipe. 
»Poučeni iskustvom muškog rukometog kluba nismo željeli angažirati igračice sa strane. Prvo, dovođenje nekoliko dobrih pojedinki iz okolnih mjesta ne jamči i stvaranje dobre ekipe, a postoji velika mogućnost da se zbog toga nastavi osipanje domaćih rukometašica. Upravo na taj način muška ekipa RK Sonta se i raspala. Riješili smo zasukati rukave i stvarati ekipu za dulje staze, a trenutačni rezultati bili su nam u drugom planu. Neugodno su nas iznenadili odlasci dviju najiskusnijih igračica, međutim, ispostavilo se da je, zbog njihove nediscipline, nekulture i loših međuljudskih odnosa sa suigračicama, njihov odlazak na neki način i homogenizirao ostatak ekipe. Malo sam iznenađen i ponašanjem većeg dijela roditelja igračica. Kako je veći dio naših igračica dobi od 13 do 15 godina, očekivao sam da će se u većoj mjeri uključiti u naše aktivnosti, međutim i dalje se događa da na gostovanja s ovim mladim curama odlazim sam, pa mi u pomoć uskače jedino vozač minibusa kojim putujemo. Sam sebi ne mogu objasniti. U velikoj mjeri nam se osipa i publika, no, to sam i očekivao, jer smo se svjesno okrenuli stvaranju nove ekipe, pa je i razumljivo što su rezultati ovakvi kakvi jesu. A sonćanska publika je nestrpljiva, želi rezultate preko noći. Sazrijevanjem ove ekipe nadam se i dolasku boljih rezultata, pa i povratku publike na tribine naše hale«, kaže Mihaljev. 
Kod sonćanskih sportaša, bilo žena, bilo muškaraca i to ne samo posljednjih godina, evidentna je jedna pojava koja je rak-rana svih trenera. U velikoj većini napuštaju sport u godinama u kojima bi trebali najviše pružati. Ta pojava je i najizraženija u ženskom rukometu. 
»Tu pojavu nikada neću razumjeti. Čast izuzetcima, ali nejasno mi je zbog čega sonćanski sportaši aktivno igranje napuštaju u godinama u kojima bi trebali najviše pružati na travnjaku ili na parketu. I tijekom upravo završenog prvenstva za naše protivnice nastupalo je puno igračica dvostruko starijih od mojih djevojaka, a u našoj ekipi najstarija cura je jedva punoljetna. I što je nevjerojatno, većina roditelja naših igračica ne dolazi niti na utakmice u Sonti. Ne mogu vjerovati da ih uopće ne zanima što rade njihova djeca. Kako nam je većina igračica malodobna, u više navrata sam sazivao neku vrstu roditeljskih sastanaka. I tu bi se odazvalo troje do četvero roditelja. Uz najbolju volju to ne mogu razumjeti«, kaže Mihaljev. 
Uz sve navedene probleme u klubu su optimisti. 
»Volju ne gubimo. Svi smo svjesni mladosti i natjecateljskog neiskustva naših igračica, no oduševljava nas njihova upornost i redovito treniranje. Nadam se da će ove cure, uz nekoliko priključenih još mlađih iz OŠ Ivan Goran Kovačić nastaviti s radom sadašnjim tempom. Nadam se i da će novoizabrani UO kluba raditi homogenije i kvalitetnije i tako dati svoj doprinos radu na dulje staze i stvaranju jedne čvrste i uigrane ekipe za budućnost«, završava priču Mihaljev.
I. A.

Super start

Hrvatska je svladala Nigeriju (2:0) u prvom susretu na Svjetskom prvenstvu u Rusiji i učinila super start u svojoj, ne baš laganoj skupini D. Jer, ne zaboravimo debitant na SP, Island (inače pobjednik kvalifikacijske skupine u kojoj je bila Hrvatska) uspio je odigrati neodlučeno protiv favorizirane Argentine i krajnje zamrsio daljnju situaciju. Upravo zbog ovog iznenađujućeg rezultata, te očekivane nabrušenosti Messija (promašio penal) i ostatka momčadi gauchosa, tri boda u mreži vatrenih dobivaju na velikom značaju. Izgubi li se (a zašto se ne bi, primjerice, odigralo također neodlučeno ili čak pobijedilo) protiv uvijek južnoameričkog favorita, vatreni će o svojoj sudbini odlučivati sami u posljednjem susretu protiv Islanda. A tako je i najbolje, kad se ne ovisi o rezutatima drugih...
Izbornik Dalić i njegov stručni stožer napravili su odličan posao u pripremi susreta protiv Nigerije. Odlučili su se za ofenzivnu formaciju s praktično četiri napadača (špice Mandžukića, polušpice Kramarića, te dva krila: Rebića i Perišića) koji su imali kontinuirani odličan servis lidera srednjeg reda (Modrić i Rakitić), ali i povremenih ubacivanja obrambene formacije (ponajviše Vrsaljko i Strinić). Zadnja linija (Lovren i Vida) solidno je odradila svoj dio posla dobivši gotovo sve zračne duele u svom šesnaestercu, dok je vratar Subašić iskusno pratio sve pomalo opasnije situacije ispred svog gola. Ostavljajući Ćorluku na klupi (koji je po mnogima bio viđen u prvoj postavi), izbornik je dobio na hitrini u obrani što se na koncu pokazalo odličnim rješenjem za hitre Nigerijce.
Službeno, Luka Modrić je proglašen igračem susreta, što je zavrijedio maksimalnim angažmanom po cijelom terenu, a hladnokrvna realizacija opravdano dosuđenog penala nakon faula nad Mandžukićem samo je potvrdila epitet najboljeg pojedinca ovog susreta. Ali, nikako se ne može izostaviti i golemi doprinos hrvatskog najisturenijeg napadača koji je, osim izborenog kaznenog udarca, svojim glavometom u nogu Nigerijca Etebea najzaslužniji za vodeći pogodaka. Iskustvo igranja na velikim susretima (jedini Hrvat koji je postigao dva gola u finalima Lige prvaka), upravo je ono što donosi prevagu kada je najvažnije. Konačno, uz pohvalu svima koji su još zaigrali na ovom susretu (Brozović, Kovačić, Pjaca), treba istaknuti i ulogu najboljih navijača na svijetu (prema procjenama njih oko 10.000) koji su potegnuli daleki put prema Kaliningradu i potrošili dosta novca iskazujući ljubav prema svojoj reprezentaciji. Tijekom cijelog susreta njihovo vatreno navijanje i pjesma nosili su vatrene do važne pobjede.
Kada budete čitali ove redove, znat ćemo kako je bilo protiv Argentine...
D. P.