Premda se i krajem šezdesetih u prigodi izrade repertoara nekadašnjeg subotičkog HNK nastavlja s ustaljenim postupcima odvikavanja od »ovisnosti« o hrvatskom jeziku, tu i tamo nađe se i po koji hrvatski tekst ili u prijevodu (v. sezonu 1968./1969.). Tako uz Mister Dolara Branislava Nušića stižu  ovamo i Ptice bez jata Duška Roksandića, Bosonogi u parku Niela Simona, Sudac Zalamejski Pedra Calderona de la Barce, Dva tuceta crvenih ruža Alda de Benedettija, Bez trećega Milana Begovića, Vatra Ivice Ivanca, Liola Luigija Pirandella, te Ponoćna provala i Mišolovka Agathe Christie. Navedena djela režirali su Petar Šarčević, Milovan Nović i Vjekoslav Vidošević. 
Prema mišljenju Ivanke Rackov drama Bez trećega Milana Begovića, plodnog hrvatskog pjesnika, dramatičara, pripovjedača i kritičara, a jedno vrijeme dramaturga i redatelja u Hamburgu i Beču, te profesora zagrebačke Glumačke škole i ravnatelja Drame HNK uistinu je svojevrsni epilog njegova romana Giga Barićeva i njezinih sedam prosaca. 
Ovaj mu je roman donio prvu nagradu na natječaju dnevnika Novosti nakon što je objelodanjen u 230 nastavaka. Roman je djelo širokog zahvata, a kritika ga uglavnom ne propušta usporediti s Krležinim ciklusom o Glembajevima te »društvenim romanima« i »obiteljskim sagama« u europskoj književnosti, budući da se Begovićev tekst »tretmanom žanra, vremena i pripovijedanja približava i modernističkom romanu«. A ono što se imalo zbiti, uslijedi nakon višegodišnjeg čekanja, kada Giga Barićeva svoga muža nestalog negdje na ratištu Galicije proglašava mrtvim, ali istodobno odbija i sve prosce koji se okupljaju i jate oko nje.  
Cijela je ova povijest smještena u samo jedan jedini dan, a podijeljena je u sedam cjelina, sedam portreta njezinih prosaca i dakako sedam društvenih prizora i sukusa iz kojih potječu. Povratak u Zagreb Gigina supruga Begović je pružio kao svojevrstan dramski epilog romana. Kritika ga nerijetko uspoređuje s drugim činom Krležine drame U agoniji, ali ga razmatra i kao moguću varijaciju na temu Odisejeva povratka iz rata. No, u Begovićevu tekstu neće biti ubijanja prosaca, nego će uslijediti ubojstvo patološki ljubomornog i nasilnog muža. Radnja se ta zbiva u Zagrebu, u jednoj jedinoj noći, krajem veljače 1926. u baroknoj jednokatnici s visokim parterom i mansardom, u Gornjogradskoj Kuševićevoj ulici. Gigin suprug Marko uvojačen je, zarobljen i provodi nekoliko godina u zarobljeništvu. Supruga ga vjerno čeka, ali unatoč tomu kada konačno dođe doma, sukob među njima je neizbježan jer proizlazi iz sve do u bolest već pomjerene ljubomorne sumnje. Premda uistinu nema onog trećeg! Marko je patološki ljubomoran od puke pomisli da ga je žena, ipak, mogla iznevjeriti, jer je imala za to priliku. Razdire ga ljubomora koja nije zasnovana na činjenicama, već ispraznim indicijama.  
Gigu Barićevu je na sceni subotičkog kazališta tumačila Jelka Asić, kao neku vrstu suvremene Penelope, gradeći gotovo prozračan, čist lik, čiji je život u potpunosti predan i posvećen iščekivanju muža, kojega fizički i psihički posve uništava pakao vlastite ljubomore koji njime ovlada. Na subotičkoj sceni tumačio ga je Duško Križanec početkom šezdesetih među vodećim glumcima Zadarskog kazališta. Njih dvoje su pružili gledalištu dubinski uvid u razornu snagu nakon sudara osjećaja kojima su supružnici obuzeti i posve im robuju sred nezadrživa bračnog raspada koji se okonča zlokobnim revolverskim hicem.