U blizini Novog Žednika uz prugu iz pravca Subotice jedan šumarak još podsjeća na staru školu koja je na ovom mjestu radila do 1969. godine. U šumarku, u skoro pustom ataru, s tek po kojim salašom u okruženju, nalaze se ruševine pomoćnih objekata nekadašnje salaške škole; vide se ostaci zidova i drvene građe. Na prostoru bivše školske zgrade sada je njiva, posijan je kukuruz. Zvali su je Šijakova škula. Kako je puno djece nižeg školskog uzrasta nekada živjelo na salašima u njenoj blizini vidi se na fotografiji iz 1956. godine (iz albuma Ivana Perčića). Na fotografiji su čak 34 đaka! Pravi dokumentarni snimak, na kojem se osim đaka i učitelja vidi i dio ovog lijepog školskog objekta i dvorišta. Učenici tog vremena ponijeli su, kažu, lijepa sjećanja iz škole uz prugu...   
Dvanaest godina kasnije, 1968., upisana je posljednja generacija Šijakove škule. Sada je već bilo znatno manje đaka: 5 u prvom razredu, nitko u drugom, 5 u trećem i 9 u četvrtom razredu. U okolici je bilo sve manje salaša, a time i djece. Ljudi su se selili u selo ili u grad, a salaški šorovi opustjeli. Na popisu salaških škola iz 1921. godine, objavljenom u istraživanju Tatjane Segedinčev (Ex Pannonia broj 8, 2004. godina), škole su nekada imenovane, među ostalim, i po nazivima tadašnjih šorova, primjerice: »Verušić Cvijin kraj«, »Verušić Matijević kraj«, »Verušić Sudarević kraj«, »Verušić Puzić kraj«, »Verušić Palivukov kraj«... Spomenuti popis je, inače, nastao radi osiguravanja ogrjeva, odnosno drva za grijanje školskih zgrada i na popisu su nabrojane 63 škole.