Pojam i razvijanje uloga dionika u upravljanju prirodnim resursima postao je prilično važan u modernim shvaćanjima našeg odnosa spram okoliša. Dionik je ona osoba, skupina ili organizacija koji ima svoj jasno definiran udio u skupnom interesu ili skupni interes može utjecati na njega. Autori studije slučaja »Predstavljanje usluga ekosustava sa vrednovanjem na području Bosutskih šuma – integracija biodiverziteta i usluga ekosustava u korišćenje i upravljanje prirodnim resursima« organizirali su u okviru navedenog projekta dva okrugla stola za lokalne dionike: 20. prosinca 2017. u Jameni i 1. ožujka ove godine u Moroviću. Kao ključni dionici, što je i realno stanje, prepoznati su predstavnici šumarstva, vodnog gospodarstva, tradicionalnog stočarstva i zaštite prirode, no sudjelovali su i predstavnici lokalnih samouprava Šida i Srijemske Mitrovice, na čijim se teritorijima ovo područje nalazi, kao i lokalne udruge žena, lovaca i ribiča.
Svi su razmotrili glavne udjele pojedinih sektora: upravljanje šumama u cilju proizvodnje drveta, tradicionalno stočarstvo (svinjarstvo u šumi, ispaša ovaca na nasipu i plantažama topola), radove u gospodarenju vodom i zaštitu prirode (održavanje bara, šuma i livada u povoljnom stanju za ugroženu floru i faunu). Zanimljiv cilj bio je prepoznati i razumjeti konflikte koji postoje između praksi i aktivnosti pojedinih sektora i dati smjernice za njihovu bolju suradnju.
Upravljanje šumom vs. druge aktivnosti
Usluge šuma u regulaciji voda, očuvanju kvalitete zraka, osiguranju staništa živog svijeta lako su prepoznate. Rekreativna, duhovna i estetska vrijednost te turističke mogućnosti također. Lokalno stanovništvo je, naravno, prije svega vidi kroz vrijednost granjevine za ogrjev, žireva za stoku, kao i sporednih šumskih proizvoda (primjerice gljiva). Konflikt postoji, i to u odnosu na stočare. Zamjerke se odnose i na smanjenu mogućnost korištenja granjevine kao i nedovoljnu kontrolu vađenja tartufa. Prepoznaje se i potreba da se spriječi sušenje šuma osiguravanjem periodičnog zadržavanje vode u šumama.
Tradicionalno stočarstvo vs. druge aktivnosti
Osiguranje visoko vrijedne hrane uz minimalna ulaganja, proizvodnja i plasman tradicionalnih proizvoda, uvećanje prihoda i povećanje standarda lokalnih ljudi prepoznaju se kao osnovna pozitivna vrijednost ovog sektora. Boravkom stoke na ovom području smanjuju se troškovi održavanja zasada topola, obavlja se čišćenje šuma od podrasta, vrši se gnojidba, prozračuje se zemljište i pospješuje razmjena tvari, održavaju se bare i osigurava dotok vode. S druge strane, ukoliko se svinje neadekvatno čuvaju, mora se više ulagati u ograde (koje stoka oštećuje), manje je žira za obnovu šuma i povećavaju se troškovi održavanja nasipa, kanala i šumskih putova. Oko polovice dionika smatra da je način čuvanja svinja prijetnja za očuvanje šume, dok druga polovica smatra da je taj utjecaj pozitivan. Dok prva skupina smatra da je potrebna procjena broja stoke koja se može držati po jedinici površine i dostupnost subvencija za stočarstvo, druga smatra da je broj stoke potrebno povećati, uz poštivanje propisa. Osnovne primjedbe na račun stočara odnose se na nedovoljnu kontrolu stoke na terenu. Stočarima su predložene mnoge inovacije: poticanje aktivnosti stočarskih udruga, unaprjeđenje odnosa stočara s drugim dionicima, edukacija stočara, promidžba održivog stočarstva, motivacija stanovništva da se bavi stočarstvom, izrada strateških dokumenta, pomoć pri izradi međunarodnih projekata, osiguravanje lakšeg pristupa donacijama i ostaloj financijskoj pomoći.
Upravljanje vodama vs. druge aktivnosti
Izgleda da postoji konsenzus o značaju prisustva vode u Bosutskim šumama. Periodično plavljenje stvara uvjete ze pašarenje i pojenje stoke, povećanje prinosa na njivama i očuvanje vlažnih staništa. S druge strane, odgovarajuća obrana od poplava značajna je za očuvanje ljudske imovine, kultura ali i populacija divljih vrsta. Ipak, urbanizirano »kanaliziranje« vodotoka ima negativan efekt na sve ostale aktivnosti. Primjera radi, Bosut se u ožujku i travnju ispumpava u Savu za potrebe poljoprivrede, a onda šuma ostane »žedna«. Ključne primjedbe na rad vodnog gospodarstva odnosile su se na potrebu takvog upravljanja koje bi bilo usuglašeno s ostalim sektorima i lokalnim potrebama. Smatra se da kanali koji postoje trebaju služiti i za odvodnjavanje i za navodnjavanje prostora. Konačno, prijedlog je da se formira vodna retencija i smanje naknade za odvodnjavanje.
Zaštita prirode vs. druge aktivnosti
U ovom odnosu se najbolje reflektiraju višedesetljetni konflikti. Naime, 70% sudionika smatra da zaštita ovoga područja ograničuje proizvodnju drveta, a veliki broj njih smatra i da negativno utječe na upravljanje vodama i regulaciju poplava. Ipak, zaštita prirode se pozitivno percipira u smislu koristi za lokalno stanovništvo i tradicionalno stočarstvo.
Preporuke za bolje upravljanje Bosutskim šumama
1. Planirati i izgraditi retenziju koja bi tijekom poplave prikupila veliku količinu vode.
2. Subvencionirati tradicionalno svinjarstvo u šumama.
3. Kontrolirati kretanje svinja na terenu radi sprječavanja štete.
4. Proglasiti zaštićeno područje PP Bosutske šume, ali uz prethodno usklađivanje interesa među sektorima.
5. Uspostaviti Vijeće dionika koje treba raditi na integralnom upravljanju.
Sakupljanje tartufa je ilegalno
Šume uz Savu i Bosut vrlo su bogate tartufima, gljivama s podzemnim plodnim tijelima koje se cijene kao (skupa) gastronomska delikatesa. Ipak, sve vrste su u Srbiji zaštićene zakonski i njihov izvoz nije dozvoljen, pa se naročito u Srijemu (i na Fruškoj gori i u Posavini) iskopavanjem tartufa pomoću pasa i njihovom prodajom više tisuća ljudi bavi ilegalno. Pokazuju to priče s terena. Tartufari svoja mjesta gdje traže tartufe kriju i grčevito brane. Pošto je oblast neregulirana, a interes velik, velik je i broj ljudi koji traže tartufe. Nerijetko dolazi do sukoba, razbijaju se automobili, ljudi se svađaju i tuku, pa čak povlače i oružje. Upravo u lipnju kreće sezona potrage za tartufima. Najbogatije tartufima su šume oko Obedske bare, šuma Crni lug kod Boljevaca i Senajske bare kod Platičeva, te cijeli kompleks Bosutskih šuma. Navodno, tartufari ovim ilegalnim poslom u Srijemu zarađuju i do 30.000 eura godišnje.
Marko Tucakov