Širom Vojvodine

Tona i pol lemeškog kulena i tona kobasica godišnje se isporuči tržištu iz mesarske radionice u Lemešu 

Ako su Lemešani na nešto ponositi onda je to njihovo plemićko podrijetlo, lemeški kulen i lemeška paprika. Ovoga puta naša priča je o lemeškom kulenu, točnije o jednom mladom proizvođaču koji je odlučio da mu proizvodnja i prodaja ove delicije bude posao od koga će živjeti. Priča je to o Damiru Vidakoviću. Vlastitim sredstvima i uz bespovratne poticaje Pokrajinskog tajništva za poljoprivredu, šumarstvo i vodoprivredu izgradio je objekt za proizvodnju lemeškog kulena, ali u drugih mjesnih proizvoda. A ono što se proizvede u Lemešu i Damirovom pogonu prigodu imaju kušati i kupci u Subotici, jer svoje prodajno mjesto Damir ima na subotičkoj tržnici.

Priča o Damiru poklopila se s objavom da je na spisku od pedesetak autentičnih proizvoda u Srbiji koji imaju oznaku geografskog podrijetla odnedavno i lemeški kulen. To znači da je ovaj proizvod zaštićenog imena i da se pod tim imenom može proizvoditi samo u Lemešu.

 

 

Mesarski zanat – obiteljska tradicija

 

 

To što se Damir opredijelio za mesarski zanat logičan je nastavak obiteljske tradicije koju je počeo Damirov otac Martin  koji je taj zanat učio u vrijeme kada se u obrtničkim školama više pažnje posvećivalo praksi, a manje teoriji. »Volim ovaj zanat i praktički ga radim od svoje 12-te godine, jer još sam kao dječarac pomagao svom ocu i polako stjecao vještinu i znanje. Kada je došlo vrijeme za srednjoškolsku naobrazbu nisam imao dilemu oko izbora škole i usmjerenja. No, i danas su mi je  pomoć i savjeti oca dragocjeni. Još uvijek on u ovom poslu ima više znanja i iskustva od mene i još uvijek od njega ima što naučiti«, kaže Damir.

A kako otac gleda na Damirovu odluku da se također opredijeli za mesarski posao nismo čuli, jer je u vrijeme našeg posjeta Damirovom pogonu njegov je otac bio na prodajnom mjestu na subotičkoj tržnici.