Hrvatska je 18. svibnja 2018. preuzela od Danske predsjedanje Vijećem Europe, najstarijom europskom organizacijom regionalnog, ali ujedno i međunarodnog karaktera. Kako je ovo prvi puta da matična domovina Hrvata u Srbiji preuzima predsjedanje od svojega osamostaljenja, držimo da je važno u povodu toga predstaviti značaj i rad ove institucije. Tema svakako dobija na značaju ukoliko se u vidu ima da su glavni ciljevi Vijeća potpora i razvoj ljudskih prava, demokracije i vladavine zakona u Europi. Vijeće Europe ujedno je i institucija čiji je doprinos zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina, slobodno možemo reći, nemjerljiv, jer je od Vijeća došlo do razvoja prvih dokumenata koji se u cijelosti odnose na nacionalne manjine, na zaštitu prava i unaprjeđenje položaja.
Ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić, koja će narednih šest mjeseci predsjedati Vijećem, najavila je da će prioriteti Hrvatske biti borba protiv korupcije, zaštita nacionalnih manjina i ranjivih skupina, decentralizacija i jačanje lokalne uprave i samouprave, kao i zaštita kulturne baštine. Istodobno, potrebno je naglasiti da je šestomjesečno predsjedanje Vijećem Europe velika priprema za hrvatsko predsjedanje Europskom unijom 2020. S aspekta hrvatske nacionalne manjine u Srbiji svakako je važno što je najavljeno intenziviranje aktivnosti na polju zaštite prava i unaprjeđenja položaja pripadnika nacionalnih manjina, jer je to jedno od pitanja kojem se u samom srbijanskom društvu ne pridaje dovoljno pozornosti.
U srbijanskom javnom diskursu i dalje se javljaju stanovite zabune u pogledu standarda za zaštitu ljudskih i manjinskih prava, te se često govori o najvišim standardima bez realnih uvida i nedovoljnog poznavanja kako realne situacije u društvu, tako i o samim standardima na europskoj razini. Iz toga razloga nastojat ćemo dati skromni doprinos, u cilju da cijenjene čitatelje i zainteresiranu javnost upoznamo s radom ove organizacije na polju ljudskih i manjinskih prava, te naznačiti važnost samih dokumenata i standarda.
Ciljevi Vijeća Europe
Vijeće Europe je europska regionalna organizacija, koja ujedno ima međunarodni karakter. Vijeće je osnovano 1949. godine u Londonu Statutom radi postizanja većeg jedinstva između država članica u cilju očuvanja i ostvarivanja ideala i principa koji predstavljaju zajedničku baštinu, radi poticanja socijalnog i ekonomskog progresa. Navedeni cilj treba se ostvariti kroz tijela Vijeća, razmatranjem pitanja od zajedničkog interesa, zaključivanjem sporazuma i zajedničkim djelovanjem u ekonomskim, socijalnim, kulturnim, znanstvenim, pravnim i administrativnim područjima, kao i putem očuvanja i daljnjeg razvijanja ljudskih prava i osnovnih sloboda. Važno je naglasiti da Vijeće Europe predstavlja instituciju koja prethodi Europskoj uniji, njega je potrebno razlikovati od institucija Europske unije kao što su Vijeće Europske unije i Europsko vijeće, koji svoje utemeljenje imaju u osnivačkim ugovorima i koji predstavljaju, uz Europski parlament i Sud, institucionalni okvir Unije. Svakako Vijeće Europe u integracijskim procesima ima veliki značaj, jer do sada ni jedna država koja je postala članicom velike europske obitelji nije to postala a da prije toga nije postala članicom Vijeća Europe. Sama Unija je svoju zastavu (1995.) i himnu preuzela od Vijeća Europe, što i simbolički pokazuje veliku povezanost Vijeća s EU, te njihovu uzajamnu utemeljenost u zajedničkim vrednotama.
Konkretnije gledano, osnovni ciljevi Vijeća su: 1. da štiti ljudska prava, pluralističku demokraciju i vladavinu prava; 2. da unaprjeđuje svijest i ohrabruje razvoj europskog kulturnog identiteta i različitosti; 3. da traži rješenja za probleme s kojima se suočava europsko društvo (diskriminacija manjina, ksenofobija, netolerancija, zaštita okoliša, kloniranje ljudi, organizirani kriminal itd.); 4. da pruži pomoć oko konsolidiranja demokratske stabilnosti u Europi putem podržavanja političke, zakonodavne i ustavne reforme. Iz navedenog vidimo da se Vijeće Europe bavi svim najvažnijim pitanjima s kojima se susreću europske države.
Unaprjeđenje položaja manjina
Vijeće je razvilo značajnu normativnu, nadzornu i drugu praksu vezano za unaprjeđenje položaja manjina, uključujući i zaštitu nacionalnih manjina. Vijeće se pitanjem zaštite nacionalnih manjina bavi praktično od samog svog nastanka jer je već iste godine kada je osnovano istaknut značaj pitanja zaštite nacionalnih manjina na širem planu. Skupština Vijeća je 1961. godine iznijela prijedlog da se uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima, odnosno Konvenciju o ljudskim pravima i osnovnim slobodama, unese odredba koja će nacionalnim manjinama jamčiti određena prava (vlastitu kulturu, jezik, škole, vjeroispovijest itd.). Rezultati rada Vijeća na polju zaštite manjinskih prava tiču se prije svega sve obuhvatnijeg normativnog reguliranja položaja nacionalnih manjina (putem međunarodnih dokumenata sklopljenih pod okriljem Vijeća, kao i drugih relevantnih dokumenata), ali i sve većih pomaka u praksi. Na razini Vijeća Europe usvojen je veliki broj međunarodnih ugovora, preporuka, dokumenata itd. koji se dotiču pitanja zaštite manjina. Iako pojedini dokumenti nisu pravno obvezujući, oni mogu biti veoma značajni kao strateška uputstva za zemlje koje pretendiraju na mjesto u velikoj europskoj obitelji, što je za zemlju kao što je Srbija veoma značajno.
Najznačajniji dokumenti donijeti od Vijeća su svakako Europska povelja o regionalnim i manjinskim jezicima i Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina, koja su prva dva multilateralna dokumenta koja postaju obvezujuća za zemlje koje su ih ratificirale. Vijeće je ujedno i jedan od glavnih pokretača interkulturalnog dijaloga pa je stoga usvojilo Bijelu knjigu o interkulturalnom dijalogu.
Navedene dokumente nastojat ćemo podrobnije prikazati u brojevima što slijede.
Darko Baštovanović
međunarodni tajnik Hrvatskog nacionalnog vijeća
