Ovu fotografiju sam pronašla prije tri godine među dokumentima pokojnoga brata Stipana Miloša (1960. – 2007.). Na poleđini skraćene fotografije piše: »...na čelu sa Slavnićem. Dan mornarice 10. IX 1980. Slavnić je u prugastoj majici«.
Stipan je u to vrijeme služio redoviti vojni rok, drugi dio, u trajanju od devet mjeseci u Jugoslavenskoj ratnoj mornarici u Šibeniku. Prvi dio, također od devet mjeseci, je odslužio u Puli. Stipanov odlazak u mornaricu je bio propraćen radošću, jer će tada prvi puta vidjeti more. Zavolio je boravak na brodu i moru i sva pisma koja su stizala obitelji su bila protkana oduševljenjem. Po povratku iz mornarice, doškolovao se i cijeli radni vijek proveo na samohotkama i tegljačima u našoj zemlji i ostalim podunavskim zemljama.
Mornari i košarkaši
U vrijeme kada je snimljena ova fotografija bilo je uobičajeno da se vojska druži sa zvijezdama nauke, sporta, muzike i sl., naročito na svoje slavljeničke dane. Tako su mornari u Šibeniku bili počašćeni posjetom košarkaša Šibenke (koja je u to vrijeme bila u usponu) i za uspomenu je snimljena ova fotografija. Stipan je nama s lijeve na desnu, četvrti mornar u prvom redu. O fotografiji nisam ništa više znala. Ona mi je stajala na radnome stolu kako je ne bih zaboravila, pa sam tragala, pitala i zapitkivala ljude ne bih li saznala tko je sve na fotografiji. Često sam pomišljala na pokojnoga Dražena Petrovića (22. X. 1964. – 7. VI. 1993.), najboljega košarkaša među najboljima kod nas i u svijetu, i sumnjala da je moguće da je i on na fotografiji. Kao što znamo, od vrlo ranog djetinjstva je pratio starijega brata Acu na treninzima i utakmicama satima sjedeći na klupi. Od trinaest godina je već igrao. S petnaest je ušao u prvi tim nakon što je Šibenka ušla u prvu ligu.
Na fotografiji je vrlo mlad. Ima 16 godina. Tek počinje karijeru i za Stipana je tada još nepoznat, za razliku od Zorana Slavnića Moke, i zato ga i ne spominje kao i ostale buduće velikane naše košarke.
Život fotografije
Kako se ovih dana približava godišnjica Draženove smrti, sve češće mi se misli i pogled vraćaju na ovu fotografiju. Sjetih se obitelji iz Splita koja nas je posjetila prošle godine. Pokazala sam ovu fotografiju i zamolila da se raspitaju, ali nikakvoga odgovora nisam dobila. Zagubili su fotku. Sada ponovo poslah mail i ubrzo dobih odgovor da su fotografiju proslijedili u Memorijalni centar Dražen Petrović u Zagrebu. U isto vrijeme (slučajnosti se događaju) sam i ja poslala upit na njihovu web stranicu. Nakon dva dana dobih ljubazan odgovor da je fotografija proslijeđena majci D. Petrovića. Detektirane su sljedeće osobe: Srećko Jarić (rođen 1951.), Predrag Šarić (rođen 1959.), Dražen Petrović i Zoran Slavnić (rođen 1949.) i da ukoliko Memorijalni dođe do novih saznanja, proslijedit će mi.
– Eureka! – oduševljeno rekoh sebi. – Traganju je kraj. Vrijedilo je.
Čudesne su fotografije. One imaju svoj tihi samozatajni život. Ako se malo zainteresiramo i potrudimo, oživjeti će i ispričati nam svoj često vrlo, vrlo zanimljiv život.
Ruža Silađev
