U najjugozapadnijem kutu Vojvodine, u Srijemu, oslonjeno na Savu, Bosut i granicu s Hrvatskom, a prividno skriveno od najvažnijih interesa užurbanog društva u kojem živimo, stoji i živi svoj život prostranstvo stoljetnih šuma hrasta lužnjaka i graba. Postoji mogućnost da smo čuli za njega, budući da je, kako je nedavno objelodanjeno, upravo kroz to područje od početka migrantskog vala prošlo gotovo 700.000 ljudi na svojem tajnovitom i strašnom putu prema Zapadu! No, vjerojatno upravo oni bolje znaju koliki je značaj Bosutskih šuma od prosječno informiranog stanovnika naše zemlje.
Naravno, Bosutske šume ne kriju samo migrante. O tome najviše znaju šumari, stočari, stručnjaci za upravljanje vodama i zaštitari prirode. U nas su česte situacije u kojima pojedinci i sektori koji imaju isprepletene interese nikada ne sjednu i skupa razmatraju što i kako radi pronalaženja zajedničkog interesa. Ne, svatko pojedinačno radi. A tih interesa u Bosutskim šumama vrlo je puno. Pitanje svih pitanja je kolika je ekonomska vrijednost Bosutskih šuma i kako ih je najbolje dugoročno koristiti na dobrobit lokalne zajednice. Ako ju izračunamo i konkretno prepoznamo, možda ćemo i ostale vrijednosti lakše shvaćati. Pokrajinski zavod za zaštitu prirode nedavno je sve lokalne aktere i dionike pokušao sakupiti i usmjeriti na zajedničko razmišljanje i djelovanje. To okupljanje podržao je Otvoreni regionalni fond za jugoistočnu Europu – projekt biodiverzitet (ORF BD) koji implementira Njemačka organizacija za međunarodnu suradnju (GIZ), a financira njemačko Savezno ministarstvo za ekonomsku suradnju i razvoj (BMZ).
Kristina Kujundžić, suradnica GIZ-a, rekla je na predstavljanju rezultata projekta u Novom Sadu 15. svibnja da je GIZ podržao šest sličnih regionalnih projekata u zemljama koje se nalaze u procesu EU pridruživanja, a da je ovo posljednji projekt u regiji.
»Biološka raznolikost je zajednička potreba svih zemalja i u njenoj zaštiti potrebno je napraviti iskorak u odnosu na sva ostala pitanja zaštite okoliša«, rekla je Kujundžić.
Nikola Stojnić, ornitolog u Pokrajinskom zavodu za zaštitu prirode, rekao je da je područje Bosutskih šuma za ovakvu studiju predložio Zavod i to u cilju povećanja stupnja zaštite prostora ali i poboljšanja njegovog financiranja. Projektni zadatak, kako je naveo rukovoditelj studije Alen Kiš osmišljen je da prikaže mogućnost povećanja dobrobiti od ovog područja uvođenjem, kako to stručnjaci kažu, integralnog planiranja i njegovog višenamjenskog korištenja, koje sada uglavnom ne postoji. Naravno, zaštitari prirode pošli su od svoje struke i studiju zasnovali na konceptu upravljanja Parkom prirode Bosutske šume, čije proglašenje na ovom području je Pokrajinski zavod za zaštitu prirode predložio Pokrajinskoj vladi prije dvije godine.
Gdje se nalaze?
Šume u poplavnoj dolini Save, Bosuta i Studve, omeđene selima Morović, Jamena, Višnjićevo, Bosut i Srijemska Rača, najveće su područje nizinskih šuma hrasta u Srbiji (oko 17.000 ha). Sa Spačvanskim šumama, koje se na njih naslanjaju u Hrvatskoj, čine najveću prostornu cjelinu nizinskih hrastovih šuma u Panonskoj nizini i Europi. Izuzetnog ekonomskog, ekološkog i društvenog značaja, igrale su uvijek vrlo značajnu ulogu u prihvaćanju viškova poplavnih voda Save tijekom poplava. Još 1938. godine oko 90% ovih šuma nasipom je odvojeno od rijeke, a izgrađena je crpka na Bosutu koja putem sustava kanala i dalje odvodi vodu iz njih i okolice do rijeke. Te promjene su dovele do ubrzanja sušenja šuma, a ekonomski proračuni upravljanja tim šumama ukazuju na značajne gubitke. Pri tome, ovo su daleko najproduktivnije šume u Srbiji. U najvećem dijelu njima upravljaju Vojvodinašume, a u nešto manjem Vojna ustanova Morović i Vode Vojvodine.
Nekada...
Ljudska naselja su u basenu Bosuta vrlo stara, a zbog strategijskog značaja na mjestu današnjeg Morovića često su se nalazila vojna i administrativna sjedišta. I danas se na ušću Studve u Bosut nalaze ostaci tvrđave iz 14. stoljeća. Pojavom poljoprivrednih kultura, tijekom paleolita, dolazi do krčenja odnašnjih šuma. O poljoprivrednoj praksi prve podatke imamo iz doba Rimskog carstva, kada je u ovom dijelu »žirorodne Panonije« žirenje svinja (prirodni tov žirom i ostalom prirodnom biljnom i životinjskom hranom u šumama) bilo jedna od najunosnijih djelatnosti. U srednjem vijeku većina šuma je bila u sustavima stočarstva i ono je, s ribolovom, bila okosnica lokalne živopisne poljoprivrede. Bare su nosile nazive njihovih glavnih korisnika, koji se i danas aktivno rabe: Martenčeva, Manješeva, Stipinja... Plansko upravljanje šumama Ravnog Srijema započeto je 1754., no i u tom razdoblju ono se zasnivalo na šumarstvu, ispaši i žirenju svinja. U drugoj polovici XIX. stoljeća prihod od naplate pašarine u šumama Posavine bio je znatno veći od prodaje drveta, a zabilježeni su i prihodi od gala i hrastove kore, iz kojih se dobijao industrijski tanin. Iz tog razloga, broj domaćih životinja u cijelom spačvansko-bosutskom šumskom basenu bio je izvanredno velik: 97.939 grla travojeda (goveda i ovaca) i najmanje toliko svinja.
Svinje spasavaju šumu
Porast broja stanovnika i veća potražnja za žitaricama tijekom XIX. stoljeća dovela je do povećanja površina oranica i pašnjaka. Dolaskom industrijalizacije značaj žirenja se smanjuje, a raste potražnja za kvalitetnom hrastovinom (naročito za izradu buradi) i sirovinama za kemijsku industriju (proizvodnja tanina). Godine 1881. bila je ukinuta Vojna granica, a područje stavljeno pod vlast Kraljevine Hrvatske i Slavonije. Prašumske stare hrastove šume uglavnom su posječene, počelo se s intenzivnijim hidrograđevinskim radovima na regulaciji Save, no tradicionalno stočarstvo je opstalo i ostalo do dana današnjeg. Izgradnjom nasipa na lijevoj obali Save od Gunje do Srijemske Mitrovice od 1928. do 1938. suženo je nekadašnje poplavno područje Save, a time je spačvansko-bosutski basen ostao izvan režima poplava. Izgrađeni su i sustavi odvodnjavanja (u Srbiji: Lipac i Bosut). Koliko je ova intervencija bila manjkava pokazalo se 2014. godine, kada je zbog izrazito visokog vodostaja Save došlo do prodora nasipa u Hrvatskoj i plavljenja preko 5.000 ha, te prevlaživanja 20.000 ha zemljišta. U međuvremenu, u posljednje dvije godine je za jačanje nasipa na lijevoj obali potrošen 431 milijun dinara.
Tradicionalno svinjarstvo u nizijskim šumama tvrdih lišćara u središnjoj Europi ima dugu povijest. Tov svinja žirom, voćem, šumskim travama, glistama i korijenjem potječe još iz srednjeg vijeka, no u nizinskim šumama je u Europi nestalo. Zapravo, Bosutske šume, u kojima je »žirovanje« prisutno već 2000 godina, su jedinstven socio-kulturni sustav u kome je ono još uvijek prisutno.
Od stanja prije 40 godina, kada je ovdje bilo 50.000 svinja koje su držali Morovićani i Višnjevićani, danas na ovom prostoru još uvijek opstaje oko 1.000 svinja koje su vlasništvo 17 aktivnih čuvara. Jedan od veterana je Josip Šerić iz Morovića. Svinje imaju izvanredno velik utjecaj na šumu, i to pozitivan. Rivenje i kalužanje, valjanje i gaženje održava blisko-prirodnu strukturu šume, sprječavaju da ona brzo zaraste u žbunje, omogućuju živim bićima životni prostor, održavaju živim bare i pospješuju prodor zraka i vode u zemlju.
Dva scenarija
Dobrobiti od prirode ovog kraja su, dakle, stabilne i velike, i u ovoj studiji su obrađene četiri glavne: proizvodnja drveta, žiropaša, prihvat poplavnih voda i dobrobiti za floru i faunu i njihova staništa. Stručnjaci su razmatrali dva scenarija. Prvi je podrazumijevao nepromijenjeno poslovanje, gdje višenamjenski značaj i potencijali područja nisu prepoznati, područje se ne koristi za prihvat poplavne savske vode, nastavlja se isušivanje i sušenje šuma, a tradicionalno stočarstvo ostaje na polovici područja. Drugi scenarij pretpostavlja uspostavljanje zaštićenog područja s prihvatom poplavne vode (potencijalno destruktivnog vodenog vala) na polovici područja izgradnjom retenzije unutar šumskog kompleksa, a u cilju povećanja životnosti šuma i održavanja staništa.
Proizvodnja drveta, koja danas upošljava najviše ljudi, a koja je u krizi zbog napredujućeg sušenja šuma, povećala bi se u slučaju drugog scenarija za 30-50%, dok bi u prvoj opciji ostala ista kao i sada. Stručnjaci smatraju da bi, bez dodatne štete a na korist šume, na nešto širem području od dosadašnjeg (6.500 ha) moglo živjeti do 7.000 svinja. U tom slučaju vrijednost proizvodnje lokalnog mesa bi se sa sadašnjih oko 70.000 eura godišnje povećala skoro 10 puta, a uštedjelo bi se na umjetnom ekološkom održavanju staništa. Formiranjem retenzije, gdje bi se voda zadržala i polako isticala natrag u rijeku nakon povlačenja poplave, štete od budućih destruktivnih poplava bi se smanjile, a rizik od poplave i troškova saniranja štete u nizvodnim gradovima (Srijemska Mitrovica i Šabac) potpuno uklonio. Formiranje retenzije u Bosutskim šumama značajno bi poboljšalo i uvećalo brojnost populacija mnogih vrsta sada rijetkih životinja. Razlog tome je veća količina hrane i bolja dostupnost staništa. Vrste koje bi osjetile najveću dobrobit su vidra, crna roda, orao štekavac, barska kornjača, podunavski mrmoljak, crvenotrbi mukač, gotovo sve vsrte riba (više i boljih terena za mrijest), te mnoge vrste kukaca i biljaka.
Marko Tucakov
