»Ovu kapelu je podigao na slavu Božju i majci svetoj Ani Mate Vuković i supruga Cilika Vujković Lamić 1924.« – napis je na kapeli u Gornjem Tavankutu, obnovljenoj i lijepo održavanoj, koja se nalazi u ugodnom i mirnom okruženju. U kapeli se i nakon 94 godine od izgradnje redovito održavaju mise, nedjeljom su u 9 sati. Ispred kapele je križ zamijenjen novim i trajnijim 2001. godine. U blizini je sačuvan stari arteski bunar. 
Na fotografiji kapele, iza šumarka nazire se stari, ali vrlo značajan objekt za povijest ovog kraja, jer je u toj zgradi pravljenoj od naboja bila prva škola u nekadašnjoj Pustari Tavankut. Iako prepun zanimljivih događanja u prošlosti, i od velike važnosti za širu regiju, Tavankut nema pisanu povijest sela, ali su sačuvana usmena predanja. Prema tim predanjima, stanovnici Gornjeg Tavankuta, nekada vrlo razvijenog, sami su napravili školu od naboja, vjerojatno još 1860. godine. Nakon toga, školski objekti počeli su nicati i u drugim dijelovima ovog velikog atara. Vjerojatno se nastava za đake odvijala u ovom kraju već od 1850. godine, u nekom privremenom prostoru, do izgradnje spomenute školske zgrade koju su stanovnici sami napravili.
Ljudi su oduvijek ovu najstariju školu zvali imenom svete Ane, i danas je tako. Možda je u nekim razdobljima, dok je još bila otvorena za đake, nosila i drugačije ime, ali svi pamte samo ovo. Pod imenom »Sveta Ana«, Gornji Tavankut 334, navedena je i u bedekeru koji je 1928. godine sačinio ing. Kosta Petrović s imenima i adresama svih institucija u gradu i okolici. 
Fotografija đaka, na kojoj se vidi dio ove školske zgrade, je iz 1957. godine iz foto-albuma Ruže Rudić (u drugom redu druga slijeva).