Prošloga tjedna u dnevnom listu Danas pojavio se naslov – Ivančić: Reafirmacija ustaštva u Hrvatskoj državni projekat. U najmanju ruku čudno je da se takav naslov pojavi u novinskom listu koji teži biti neovisan i koji je suprotnost »žutom tisku«, bolje reći »crnom tisku«. U svezi naslova, riječ je o razgovoru s hrvatskim novinarom Viktorom Ivančićem, prije održavanja tribine Kultura – čelična metla nacije u beogradskom Centru za kulturnu dekontaminaciju. 
To jesu Ivančićeve riječi koje su uvredljive za hrvatsku državu, dakle za građane Hrvatske, kao i za Hrvate koji ne žive u matičnoj državi, i ne vidim zbog čega je ta njegova »bombastična« tvrdnja trebala biti izvučena u naslov kao temelj razgovora, a što je bila odluka novinara ili redakcije. U pitanju je blaćenje hrvatske države, jer ta teza nema osnova, a svaki razuman čovjek upitat će se pročitavši taj naslov  – što je sad ovima? Mislit će pri tome i na novine i na Ivančića.

Ivančić i partizani

Baš me briga hoće li neke novine objavljivati razgovore s Ivančićem ili ne, ali kao prvo, sporne su njegove teze u objavljenom razgovoru, a kao drugo, problematičan je spomenuti naslov koji sugerira mržnju i netrpeljivost.
U podnaslovu je »valjda« obrazloženje te Ivančićeve tvrdnje. Ivančić kaže sljedeće: »Reafirmacija ustaštva u Hrvatskoj nikad nije bila nostalgično-sentimentalnog tipa, već je to, zapravo, bio ozbiljan državni projekt«. A što to znači za Ivančića? Navodi kako su u Hrvatskoj srušeni mnogi partizanski spomenici. I to jest točno. Nema točne evidencije, ali prema podacima koji se mogu pročitati nakon stručnih skupova, u Hrvatskoj je porušeno ili uklonjeno oko tri tisuće spomen-ploča, pa do devastiranja velikih memorijalnih kompleksa koji su postojali.
Naravno da Ivančić svoj politički diskurs i raščlanjivanje ne izvodi iz makar logičnog prosuđivanja i zaključivanja o toj temi. Ne govori o uzrocima. Prešućuje. Ne kaže jasno i precizno da se dogodila pobuna lokalnih Srba protiv vlasti Republike Hrvatske početkom devedesetih, potpomognuta od JNA, kada je i pod simbolom »navodne« petokrake Hrvatska napadnuta u Domovinskom ratu. Rat je užas koji donosi mrtve, razrušene domove i prognanike. U tom užasu mnogima je bilo teško razlučivati u groznom kontekstu rata u kojemu se živi i gine da zvijezda petokraka tada nije vodila rat, kao i da jest u Hrvatskoj 1941. – 1945., kada se vodila borba protiv rasnih zakona i terora prema ljudima drugačije nacije, vjere i političkih uvjerenja. I jest to bila reakcija u grozi rata devedesetih koja je otišla u krivom smjeru.Trebao bi i to imati u vidu Ivančić kada govori o žalosnom devastiranju partizanskih spomenika. 

Ivančić i ustaše

Sljedeće što Ivančić kaže da je »u prvom sazivu Sabora sjedio zastupnik, koji je bio član ustaške vlade NDH-a«. Ivančić bi trebao znati da su svi iz ustaške vlade justrificirani, streljani nakon suđenja 1945. No, pretpostavljam da je Ivančić mislio na Vinka Nikolića (1912. – 1997., pisac i novinar), koji jest bio član ustaškog pokreta. Do kraja Drugog svjetskog rata u Zagrebu je predavao u srednjim školama. Nakon više desetljeća emigracije, po povratku u domovinu početkom devedesetih, imenovan je 1993. za zastupnika u Županijskom domu hrvatskoga Sabora. Navodim ovo zbog preciznosti, jer je preciznost izostala Ivančiću i prilikom sljedeće tvrdnje: »Franjo Tuđman je vrlo ozbiljno mislio kada je na samom početku devedesetih godina rekao da je NDH bila izraz težnje hrvatskog naroda za svojom državom«.
S tom izjavom Franje Tuđmana se mnogo manipuliralo, kao što to radi i Ivančić, jer se izjava u takvim slučajevima ne prenosi u potpunosti, zbog konstruiranja budalaština. Tuđman je na saboru HDZ-a održanom prije parlamentarnih izbora 1990. rekao sljedeće: »NDH nije bila samo kvislinška tvorevina i fašistički zločin, nego je predstavljala i izraz težnji hrvatskog naroda za samostalnošću.«
I što je tu diskutabilno? Njemački povjesničar Alexander Korb, predavač na Katedri za modernu europsku povijest na Sveučilištu u Leicesteru i zamjenik direktora Stanley Burton Centrea for Holocaust and Genocide Studies, nedavno je rekao: »Ustaški režim je imao priličnu potporu stanovništva 1941. godine. U tom razdoblju ustaški režim nije zastupao političke stavove većine hrvatskog stanovništva, ali je većina Hrvata podržavala pravo na vlastitu državu«. 
Možda bi Ivančić trebao pogledati hrvatski film i seriju Duga mračna noć redatelja Antuna Vrdoljaka, pa bi mu se neke stvari pojasnile.

Ivančić i intelektualci 

Svi ti spomenuti navodi Ivančića jesu teme za razgovor i rasvjetljavanje, ali ne potvrđuju njegovu tezu kako je »reafirmacija ustaštva u Hrvatskoj državni projekat«. Gdje Ivančić u Hrvatskoj vidi ponovno osnaženje ustaštva?
Bit je u sljedećem: šovinista ima u svakom društvu, onih koji raspaljuju nacionalnu mržnju, ali je pitanje kako se vlasti postavljaju prema tom fenomenu. Ako takvo što postane državna politika, što izrična ili prešutna, kao što je svojevremeno bila Miloševićeva, onda to jest problem. To nije bio niti je sada slučaj u Hrvatskoj.
Ivančić je rekao i sljedeće: »Intelektualna elita u Hrvatskoj je više-manje zločinačka tvorevina. Intelektualci su uglavnom bili upregnuti u te ratno-propagandne priče«. I što pomisliti kada se pročitaju ove riječi Ivančića?
Ima osoba koje se nastoje prikazati kao infalibilne, nepogrješive, ali postoji i niječno značenje – fallere, a znači varati, griješiti. 
Zvonko Sarić