Plazović ili Kiđoš (Kígyós) naziv je to za bačku rijeku koja teče ne obazirući se na državne međe i na samo 15 kilometara svog toka graničnu liniju između Srbije i Mađarske prijeđe čak osam puta. I što je još zanimljivo ne obazire se ova rijeka ni na prepreke načinjene ljudskom rukom već teče tamo kamo je naumila, pa makar to bilo i kroz vrtove ili posred sela. Ili kroz ogradu od bodljikave žice koja razdvaja dvije države iako za ljetnih mjeseci zna skoro presušiti. Ima dana kada ova rijeka toliko nabuja da zaprijeti okolnim oranicama. Ne samo da zaprijeti već ih i poplavi.
A priča o Plazoviću, ili kako Mađari kažu Kígyós, što bi u prijevodu značilo zmijolika, počinje u Mađarskoj u kojoj Plazović i teče većim dijelom svojeg toka. Od ukupne dužine, koja je 129 kilometara, 92 su u Mađarskoj, a samo 37 kilometara u Srbiji. Protiče Plazović kroz Riđicu, atar Rastine, Berega, Koluta, a nadomak Monoštora ulijeva se u Veliki bački kanal. I tu se poslije 129 kilometara i priča o ovoj rijeci završava. Sama rijeka nekako je najznačajnija za mještane Riđice, a kako i ne bi kada većina njih do centra sela ili njiva u okolnim atarima ne može dok ne pregazi Plazović. Ne doslovno, već preko mosta. A u selu ih je čak devet. Drvenih, betonskih, pa i onih željezničkih. Širokih da preko njih može prijeći i traktor s prikolicom, ali i toliko uzanih da se preko njih osim pješice jedino još može biciklom. Dogodi se nekada da Riđičani tijekom jednog dana pređu i po nekoliko mostova, a da iz svog sela ni ne iskorače. A seoskom poštaru svaki dan se zavrti u glavi od brojanja koliko je puta prošao preko mosta. Sjećaju se stariji mještani Riđice kako je nekada Plazović bio čista rijeka koja je po povratku iz njiva bila kupaona na otvorenom. Sjećaju se stariji mještani i kako je rijeka bila bogata ribom, kako su u njoj naučili plivati, kako su na jednom od mostova imali prvi ljubavni sastanak… Reći će i da pamte poplavu s kraja 50-ih godina prošlog stoljeća. I da su nekada na Plazoviću u ataru Riđice radile tri vodenice potočare. I da se nekada riba iz Plazovića prodavala na tržnici u Baji. I tako dalje lijeno kroz ravnicu, prema Monoštoru, do zagrljaja Velikog bačkog kanala. Gdje se i završava ova priča o neobičnoj rijeci. Nedovršena je ostala priča o Plazoviću kao dijelu velikog sustava navodnjavanja, koji je zamišljen da vodom natapa 38.000 hektara oranica. 
Z. V.