Pet godina nakon završetka II. svjetskog rata tadašnji francuski ministar inozemnih poslova Robert Schumann predložio je da se osnuje »Zajednica čelika i uglja« radi usuglašavanja poslovne politike i izbjegavanja međusobne konkurencije. Ovoj zajednici su, uz Francusku i Saveznu Republiku Njemačku, pristupili i Italija, Belgija, Luksemburg i Nizozemska. Iz ove zajednice je nastala preteča današnje Europske unije, jer su se ovoj uniji priključili Velika Britanija, Irska i Danska 1973. godine, zatim Grčka (1981.), Španjolska i Portugal (1981.). Nakon pada Berlinskog zida priključila se i Istočna Njemačka, bivša Njemačka Demokratska Republika. Članice su se sastale u nizozemskom gradiću Maastrichtu 1992. godine i potpisom na tzv. Maastrichtski sporazum iduće godine je nastala Europska unija u kojoj je osnovni cilj bio slobodan protok ljudi i robe. U to vrijeme u bivšoj SFRJ uveliko se radilo na »razgraničenju« zemlje. Cilj ove ideje Roberta Schumanna nije bio samo poboljšanje ekonomije nego je imao i političku konotaciju da čvrstim privrednim povezivanjem »vječitih rivala« Francuza i Nijemaca smanji mogućnost međusobnog konflikta na najmanju moguću mjeru. Iz tog razloga održan je sastanak u Milanu 1985. godine na kojem je usvojeno da Dan Europe bude 9. svibanj kada je u Europi službeno završen II. svjetski rat bezuvjetnom kapitulacijom III. Reicha. Oko ovog datuma među tadašnjim saveznicima je nastala izvjesna »zbrka«. Naime, general-pukovnik Alfred Jodl je kapitulaciju potpisao s Einsenhowerom 7. svibnja u Rhemsu, a idućeg dana isto je potpisano s maršalom Žukovim u Berlinu. Tako su zapadni saveznici kao Dan pobjede slavili 8. svibnja, dok je SSSR slavio 9. u istom mjesecu. Danas se među članicama EU ne slavi Dan pobjede, nego se obilježava Dan Europe.
Pobjeda nad fašizmom?
U bivšem SSSR-u Dan pobjede se uobičajeno slavio i velikom vojnom paradom. Tako je to bilo i ovih dana u današnjoj Rusiji. Naši mediji su ovaj događaj popratili nazivajući ga »proslavom pobjede nad fašizmom«. No je li pobijeđen fašizam ili samo Njemački III. Reich? Ako sudimo po izjavama naših ministara: obrane, koji je izjavio da je on antifašist, a ministar vanjskih poslova u sličnom kontekstu aludirao da je pjesma »Lili Marlen« fašistička pjesma koja se pjeva u »susjedstvu«, onda je očito da »fašizam« nije pobijeđen, nego postoji i danas – naravno u drugim zemljama.
Fašistički pokret je nastao u Italiji koncem I. svjetskog rata. Njegov tvorac je Benito Mussolini, koji je svoju političku karijeru počeo u Socijalističkoj partiji Italije kao novinar-urednik partijskog lista. Ideje socijalista mu nisu bile dovoljno radikalne i 1919. godine je osnovao partiju Fascio di Combattimento (Ratnička sjekira). Za simbol partije je uzeo fascest, snop vezanih prutova u sredini sa sjekirom, koji je bio simbol Senata i zajedništva. Vodeća ideja je bila neka vrsta nacionalnog socijalizma. Počeo je organizirati lokalne poluvojne jedinice squadre koje su se redovito sukobljavale sa socijalistima. Na izborima 1921. godine njegova je partija osvojila 35 mandata, i bez nje vlada nije mogla funkcionirati. Unutarpolitička situacija je bila nestabilna, prije svega zbog snage socijalista, te je Mussolini sa svojim naoružanim squadrama krenuo u Rim u listopadu 1922. godine. Zbog ove akcije, nazvane Marcia sur Roma (Marš na Rim) tadašnji kralj se uplašio izvanrednog stanja, te je za formiranje vlade dao mandat vođi fašista i tako je Mussolini legalno preuzeo vlast koju je pretvorio u totalitarni režim i sve konce je držao u svojim rukama do 1945. godine kada su ga talijanski partizani ubili.
Totalitarizam
U II. svjetskom ratu najveći protivnici fašistima su bili komunisti na čelu sa SSSR-om i Staljinom. Nakon njegove smrti objelodanile su se sve strahote stalinjističkog režima. Iz ovih razloga se danas u društvenim znanostima ne pravi dihotomija fašizam-komunizam, jer su oba sustava vlasti u suštini totalitarni, čije karakteristike su: jedan vođa, jedna vladajuća partija i sustav koji se upliće u svaku poru društva sa željom da kontrolira svakog pojedinca. Danas zvuči neuvjerljivo da čovjek koji je bio član partije JUL-a, nasljednika SKJ, govori da je on antifašist. Ministar vanjskih poslova očito ne poznaje tekst pjesme Lili Marlen, tekst koji je vrhunsko ljubavni a koja je pjevana pred američkim vojnicima, u odnosu na četničku pjesmu Drma mi se na šubari cveće... Povodom ove »dječje pjesmice« netko je na netu napisao: »sa levom stranom usta govorimo jedno a desnom suprotno, jer su rehabilitovani svi oni koji su verno služili fašizmu i bili stvarno fašisti«. Danas četnički vojvoda sjedi u Skupštini i poziva na vjersku i rasnu netrpljivost, što je kažnjivo. Ja ipak slavim Dan Europe.
