Naši domaći elektronički i pisani mediji skoro nikad ne govore o »migrantskoj krizi« koja potresa EU kao da ona uopće ne postoji ili je minorna u odnosu na sve ostale probleme s kojima se suočava naše u svijetu uvaženo, mudro, konstruktivno i mirotvorno rukovodstvo. To je još čudnije ako znamo da jedan pravac te migracije zvani »balkanski« vodi upravo preko cijele Srbije. Procjena je da se trenutačno oko 5-6 tisuća migranata nalazi u zemlji, dosta veliki je broj onih koji »ilegalno kampiraju« u pojasu granice s Mađarskom, uglavnom u napuštenim i uništenim salašima. Raznu pomoć donose im humanitarne organizacije. Nasuprot ovome cijela predizborna kampanja u susjednoj državi bila je bazirana na paroli »u Mađarskoj ne želimo prihvatiti nijednog migranta, a izdajnička oporba upravo to želi uraditi ako pobijede!«. Kampanja je bila efektna i vladajući Fidesz dobio je dvotrećinsku većinu u Parlamentu.
U čemu je bit najnovije »migrantske krize« koja je započela 2015. godine? Da vas podsjetim i naša prijašnja država je devedesetih godina doživjela masovne migracije unutar zemlje, ali i prema inozemstvu. U našim statistikama još se broje »privremeno raseljena lica« i grade se stanovi za izbjeglice. Migracije, znači kretanje pojedinaca, odnosno grupa ljudi u prostoru oduvijek su postojale. Njemački filozof Oswald Spengler u svom kapitalnom djelu Propast Zapada u poglavlju »Gradovi i narodi« tvrdi: »prvobitni čovjek je životinja koja luta (...) nije vezan za mjesto i domovinu (...) tek zemljoradnjom počinje duboki preobražaj (...) zasijati ne znači uzeti, nego stvarati. Ali, time i sam čovjek postaje biljka, naime seljak.« Spengler je smatrao da povijest nije lineralno razvojna, nego ciklična. Civilizacije, slično biljkama, imaju dvije faze »života«: razvoj i propast. Znači, rađaju se, razvijaju se, dostižu svoj vrhunac i onda počinju propadati sve dok ne nestanu. On je tvrdio da je u povijesti postojalo sedam civilizacijskih razdoblja. Posljednje, osmo, je naša zapadna civilizacija koja je u srednjem vijeku dostigla svoj vrhunac i sada je u razdoblju zalaska i propadanja. Njega, inače, uvrštavaju u red konzervativnih, desničarskih filozofa.
Europa u krizi
Kao što vidimo Europa, europska kultura, za ovih posljednjih sto godina nije propala, nego se i raširila. Ipak, Europska unija, kao »simbol europskog zajedništva«, posljednjih godina doživljava niz teškoća. Jedna je svakako izlazak iz Unije značajnog člana: Velike Britanije. Zagovornici Brexita upravo su svoje težnje opravdavali »migrantskom krizom« koja je započela masovnim dolaskom »izbjeglica« iz ratom obuhvaćenog Bliskog istoka i Afrike. Liberalni političari smatraju ovu migraciju korisnom, prije svega zbog nedostatka radne snage i sve starijeg stanovništa, smatrajući da je njihova masovna integracija u europsku kulturu relativno brzo moguća i tako će se stvoriti nova i efikasna radna snaga i obnovit će se »krv« zastarjelih i »prevaziđenih nacija«. Konzervativni političari, desničari ovoj ideji se oštro suprostavljaju, tvrdeći prije svega da će migranti Europu dovesti do propasti. Migrantska kriza je izazvala jačanje i nastanak nekih novih »nacionalno« desničarskih partija, koje su postigle značajne uspjehe na izborima u Njemačkoj, Austriji i Italiji. Jedan desničarski engleski zagovornik Brexita tvrdi da je u Velikoj Britaniji od 1970-ih godina broj »muslimana« s 200 tisuća do danas porastao na 3,8 milijuna, i ako se to tako nastavi za nekoliko desetljeća Engleska će postati muslimanska zemlja, a to je sasvim druga kultura od naše judeo-kršćanske, znači Engleska (Europa) će propasti.
Integracija
Multikulturalizam se i u našoj domovini Srbiji često spominje kao model budućeg zajedničkog života u ovoj, kako kažu, multinacionalnoj zemlji. Nasuprot ovome engleski, njemački itd. desničari tvrde da multikulturalizam ne postoji, nego egzistira samo multi-nacionalno jedno pored drugog. Po njima »multikulturalno razdoblje« ili razdoblje »integracije« je samo jedna faza k potpunoj asimilaciji zasad postojećih nacionalnih manjina. Pitam se, znajući povijest svog naroda, zašto se mađarski Cigani-Romi, kojima je kralj Matija u XV. stoljeću dozvolio ulazak i naseljavanje u tadašnju kraljevinu, ni nakon pet stoljeća nisu potpuno integrirali u mađarsko društvo, usprkos svim naporima odgovornih političara te zemlje? Trenutačno oni su najveći društveni problem: nisu obrazovani, većina su nezaposleni, stambeno nezbrinuti itd. Primjere neuspjele integracije imamo i u našem gradu, o tome se u javnosti ne govori, a u privatnim razgovorima problem je itekako prisutan, npr. ako se radi o zapošljavanju, o »kadrovima« itd. J. P. Sartre kaže: »u jutarnjoj izmaglici ne znaš dolazi li Đavo ili Bog«. Propada li zaista Zapad s nama zajedno ili ne!? Ja sam neodlučan. A vi?
