Ova godina donijela je više novina u radu ovog renomiranog australskog autora. Nakon prekida suradnje s dugogodišnjim suradnikom i članom prateće skupine The Bad Seeds  Blixom Bargeldom Nick Cave uspio je izdati novi, čak dvostruki album. »Abbatoir Blues« i »The Lyre of Orpheus« su dva zasebna albuma koja su izdata zajedno.
    »Abbatoir Blues« je prijatni i iznenađujući povratak korijenima rokenrola, čvsta, glasna i gitarama ispunjena ploča, dok je »The Lyre of Orpheus« mirna i tiha ploča, logični nastavak prijašnjih uradaka, koja već svojim simboličnim naslovom ukazuje na značaj pjesničkog u Caveovom glazbenom opusu.
    Prvu ploču otvara »Get Ready for Love«, koja nam jasno ukazuje kakvom će se putanjom Cave kretati. Energetska detonacija, koja čak i tjelesno prožima slušatelja, sprema nas na Ljubav, ali onu opću. Kroz oba albuma Cave se obraća onim višim stanjima stvari: Bogu, prirodi, ljubavi… Njegov ambivalentan teološki odnos temelj je pjesama poput odlično vođene »Messiah Ward« ili »Abbatoir Blues«. Uporaba gospel napjeva članova London Community Gospel Choira prilikom aranžiranja pjesama uspješno boji dinamičku i poetsku cjelokupnost slike. Cave kroz pjesme poput propovjednika komunicira, obraća se nebesima, dok mu zborovi pružaju potporu na trnovitom putu spoznaje. »Nature Boy«, ujedno i prvi singl, daje jedan pozitivan odgovor u priči o dječaku i njegovom susretu sa svijetom. »Let Them Bells Ring« je predivna pjesma posvećena svima onima koji su nas napustili, posebice nedavno preminuloj country legendi Johnny Cashu.
    Iako tiši svijet druge ploče »The Lyre Of Orpheus« podjednako je emotivno nabijen. Akustične balade satkane od glasovira, gudača, akustičnih gitara i mandolina (»Breathless«) su odvojeno glazbeno iskustvo, koje donose ličnijeg Cavea u stanju samorefleksije. Pričajući priče, one se koriste i simboličkom općenitošću mitskog (Orfej, Euridika). Strukture pjesama su otvorenije i šire, te tako odaju nježnost i određeniju dozu tekstualne elegancije (»Carry Me«, »Easy Money«). Često neprijatna i mračna pripovijest Nicka Cavea sada je naišla na utješni ton, poput klimaksa u zatvarajućoj temi »O Children«, čija milosrdnost donosi snažan osjećaj vraćanja vjere u život.
    Sedamnaest novih pjesama Nicka Cavea, koncipiranih u dva kontrastirana albuma zaista su vrijedan činitelj suvremene autorske glazbene scene. »Abbatoir Blues/The Lyre of Orpheus« je djelo Caveove estetske autentičnosti, jedna značajna točka u njegovoj karijeri, koja će, nadajmo se, trajati još dugo.