Na hrvatskoj pop-glazbenoj sceni postoji jedna skupina bendova i autora koji su uvijek tu negdje (recimo, možete ih »uhvatiti« u većini show-ova na televizijama) ali ne spadaju u tzv. A ligu i samim time nisu oni koji »pune« velike dvorane i arene. Jedan od njih je i Aljoša Šerić, skladatelj, pjevač, tekstopisac i gitarist. Velika je vjerojatnoća da vam ovo ime ništa ne znači, ali se nadam da ćete njegovo djelo, koje predstavljamo u ovotjednoj preporuci, ipak prepoznati... 
Šerić je bio pjevač i frontmen skupine Ramirez, a danas se kao glazbenik ostvaruje u jednom drugom »projektu« koji nosi ime Pavel. Ozbiljniju glazbenu karijeru počeo je 2000. godine sa spomenutim Ramirezom, zagrebačkim indie-rock sastavom. Ta je glazbena »priča« trajala do 2011. i rezultirala je s četiri, u navedenom žanru podosta solidna studijska albuma (Ramirez, Copy/Paste, Divovi i kamikaze i Svijet je lijep). 
Međutim, Šerić je već tijekom karijere s Ramirezima, 2007. pokrenuo projekt pod nazivom Pavel budući da je, kako je pojasnio, napisao pregršt laganijih pjesama koje s matičnim bendom nije mogao ostvariti. Ispočetka planiran kao Šerićev solo projekt, Pavel je polako prerastao u bend. Pavel nam je predstavio Šerića kao kantautora nježnijeg senzibiliteta, sklonijeg šlagerima bogatih aranžmana. Tako je indie-rockerski, gitarski zvuk Ramireza zamijenio klavirom i gudačima »voženim« Pavelom. 
»Pavel je sasvim druga priča, zaslužio je tiho, nenametljivo promoviranje jer je i muzika takva, idealna za brojanje satelita ili povremeno buljenje kroz mokri prozor«, izjavio je u to vrijeme Šerić. Vjerojatno su ovoj probrazbi pridonijele i Šerićeve godine, koje, same po sebi, donose veću sklonost smirajima, a nerijetko i kompromisima. 
Skupini Pavel se na drugom albumu Od prve zvijezde ravno (a dosad ih imaju ukupno četiri) pridružuje pjevačica Antonia Matković (koja kasnije postaje i Šerićeva supruga), te prerastaju u svojevrsni duo na tragu britanskih skupina Beautiful South ili Belle and Sebastian. Vremenom, Antonia u Pavelu dobiva sve više prostora i dolazi u prvi plan samostalno izvodeći neke od bendovih najvećih uspješnica kao što su Čuvaj me, Poslije nas i Ljubav. 
Radišan i posvećen glazbi, Šerić je u međuvremenu prepoznat i kod kolega koje su ga angažirale da i za njih napiše pokoju pjesmu. Pisao je tako za Meritas, Jelenu Radan, Luku Nižetića, Massima Savića, Tonku (solo projekt njegove kolegice iz benda i supruge Antonie Matković)...
Šerić pjeva o mnogim temama, ali najčešće o ljubavi. Međutim, njegovi su tekstovi nerijetko predmet sporenja među kritičarima i publikom, pa tako ima onih koji ga smatraju odličnim stihoklepcem do onih koji ga u tom kontekstu osporavaju. 
»Oko mojih tekstova često su se lomila koplja. Ne mislim da su najbolji i najpametniji  na svijetu, jako se mučim s njima, ali baš zato što se toliko mučim teško dopustim da se dira u njih... Mislim da su oni okej, da su kako sam napisao – autentično osrednji«, kazao je Šerić u jednom intervjuu. 
Za razliku od nekih drugih hrvatskih bendova novije generacije, Ramirez i Pavel nisu zaživjeli s ove strane Dunava, svirali su tek par puta u Srbiji. Imao sam prilike raditi intervjue sa Šerićem i u vrijeme Ramireza i u vrijeme Pavela, i mogu kazati kako je u pitanju ugodan i, glede viđenja vlastite glazbene karijere, skroman čovjek. Inače, u tzv. privatnom životu, uspješan je zagrebački odvjetnik (budući da se od glazbe u Hrvatskoj teško živi). 
U najkraćem, Šerićeve pjesme su na određeni način, »best buy« varijanta aktualnog hrvatskog popa. One se vjerojatno neće pamtiti kao pečat jedne generacije poput pjesama s potpisom Dedića, Štulića, Rundeka ili Bareta. Ali to ne znači da nisu vrijedne. Šerić ima 42 godine i još toga za ponuditi, posebice sada u kantautorskim domenama gdje karijere traju dugo (neki kritičari ga povezuju s Arsenom Dedićem i Đorđem Balaševićem). Ukoliko niste skloni eksperimentima, ukoliko volite sigurne vode radiofoničnog popa i pitkih melodija, Šerić i njegova glazba bi mogli biti tu za vas...
D. B. P.